Vedran Zec
Homecoming
(Intek Music)
Vedran Zec nije sasvim novo ime na hrvatskoj jazz sceni. Nakon nekoliko projekata na sebe je svratio pozornost projektom “Jazzy Nyul Project” s kojim je ostvario i kvalitetno diskografsko ostvarenje za Aquarius Records na kojem je pokazao zavidno skladateljsko iskustvo. Većina skladbi na albumu nosila je njegov potpis, te je logično bilo očekivati da se uskoro pojavi i potpuno autorski rad.
S recenziranim albumom dogodilo se baš to i treba reći da je “Homecoming” donio dosta dopadljivog materijala i sasvim drugačiju atmosferu koja je na projektu prominentna i formira značajan dio dojmova koje konzument ima iščitati iz ponuđene glazbe. Na albumu su surađivali jedan od najboljih hrvatskih pijanista Davor Dedić, te Dario Hleb na basu i bubnjar Damir Galeković koji su i više od suradnika i glazbenih znalaca, već se mogu smatrati prijateljima i apologetima ideja koje glazbeno promiče Vedran Zec. Za vjerovati je da je otuda stigla i plima neopterećenosti, mirnoće i jednostavnosti u ponekad zahtjevnim idejama i pasažima kojih je album prepun.
Sama glazba je daleko od komplicirane ili zahtjevne za slušanje i po definiciji bi najviše odgovarala nježnijoj vrsti jazz-fusiona u čijoj je recepturi mnogo više melodijskih elemenata i pomalo progresivnih aranžmana, nego improvizacija, atonalnosti ili slobodnog muziciranja koje su gotovo potpuno izostale. Pažnju slušača zbog toga okupiraju melodije, fina međuigra instrumenata i izvanredno izvedena tehnička strana projekta. Glazbenici su se pokazali u izvanrednom svijetlu na svojim instrumentima, ali i kao sastavnice banda u kojem nema gužve za poneki duži solo ili notnu vratolomiju već je ukupna energija utrošena na temu i melodiju. Ako je usporedba sa svjetskim glazbenicima slikovitija možemo ustvrditi da glazba više podsjeća na najbolje dane Patea Methenyja nego na ideje Milesa Davisa ili Headhuntersa.
Dapače, na albumu pomalo i nedostaje snažnijih momenata i veće angažiranosti gitare vođe sastava. Tako pred sobom imamo izvanredno odsviran album prepun melodija i tema koje lako ulaze u uho, ali i izdanje na kojem je Vedran Zec pomalo propustio prigodu da snažnije udari pečat svojeg vlastitog viđenja glazbenog obrasca kojeg preferira. U tome i leži jedini nedostatak koncepta koji je mogao biti osobniji, snažniji i angažiraniji.
No svejedno, dobili smo na uvid album koji je lako probavljiv, ugodan za slušanje, vrhunski snimljen u studiju “Homeland” u Bizovcu, dok je mix i mastering djelo Marina Hrašćanca i koji mora ostaviti dojam na glazbenoj sceni koja je još uvijek željna ovakvih projekata.
