Pat Metheny Unity Group
Kin
(Nonesuch Records)
Drugi diskografski izlet novog sastava Pata Methenya samim pojavljivanjem našao se u žiži interesa. Metheny koji neprestano istražuje i proširuje svoje glazbene granice, mijenja stilove, iznenađuje s projektima kao što je prošlogodišnji izvanredan “The Book of Angels” i koji je samo prošle godine zaslužio i neke od najznačajnijih nagrada i priznanja odlučio se još malo odmaknuti od suradnje s Lyle Maysom i drugim članovima njegovog bivšeg sastava, “Pat Metneny Group”.
Mnogi su to doživjeli konačnim rastankom sa starim suradnicima, no u nedavnom intervju za “DownBeat” Metheny je ostavio otvorenu mogućnost za buduću suradnju, no u ovom trenutku preokupacija su solo projekti i “Unity Group” koji uz članove koji su svirali i na prvom zajedničkom projektu (Chris Potter, Antonio Sanchez, Ben Williams) posjeduje i novog glazbenika – multiinstrumentalistu Giuilia Carmassia.
Lista instrumenata koje svira ogromna je, no značajno je da je Metheny osjetio potrebu za univerzalnim glazbenikom koji uz izvanredne tehničare i vrsne glazbenike koje već posjeduje može unijeti dodatnu količinu harmonije, boje, atmosfere i tako još proširiti spektar onoga što klasični kvartet uobičajeno može pružiti.
Mnogi su prvi “Unity Group” smatrali još jednim u nepredvidivom nizu projekata, no dogodilo se nešto o čemu niti sam Metheny u tom periodu nije razmišljao. Uz odličnu glazbenu sinergiju vremenom se stvorila i ona ljudska i sastav je postao funkcionalan i na toj često odlučujućoj razini. Ta činjenica je svakako bila znatniji uteg na onoj strani vage koji je težio nastavku suradnje. No poveznice sa bivšim sastavom na novom projektu ne nedostaje.
Ekipirani da mogu eksperimentirati s gotovo svakom idejom i utjecajem uz Methenya koji se odlučio malo neutralizirati svoje svirače, posebno ponekad (pre) žestokog Pottera i ponuditi orkestriranu glazbu mnogo bližu zvuku starog sastava, no ipak dovoljno drugačiju i svježu u nekim momentima nalikuju na novu verziju starog sastava.
Na albumu se novi pomak ipak jasno osjeća kroz doista raznolik i zanimljiv materijal, ali i nenadmašan skladateljski i aranžerski talent kojeg Pet Metheny posjeduje u izobilju. Kroz svih 9 skladbi imponira svirka Antonia Sancheza koji je s Williamsom dobio nešto širi prostor za ritam sekciju, dok su u ulozi solista standardno Metheny i Potter. Uz Carmassia koji svojim instrumentima slika atmosferu, te uspješno spaja i formira finalnu strukturu skladbi “Unity” na ovom projektu zvuči odlično i pretpostavka da će stari fanovi ipak doći na svoje i brzo potisnuti nostalgiju. Methenyeva glazba zvuči svježe, pa čak i nadahnuto, te na trenutke nadilazi dosadašnje projekte čiji se segmenti lakoćom pronalaze u novom materijalu.
Sva je prigoda da će Metheny suradnju sa sastavom nastaviti i u novoj glazbenoj avanturi pokušati biti originalan bez onih trenutaka kada se njegovoj glazbi znala pripisivati repetitivnost i predvidivost. Materijal na albumu “Kin” zasad uspješno odolijeva tom problemu, a za izdvojiti su skladbe “On Day One”, “Kin” i kratka, no odlična “Genalogy”.
