Ray Charles
Rare Genius: The Undiscovered Masters
(Concord)
Na spomen novopronađenih i upravo otkrivenih glazbenih dragulja velikih umjetnika često poraste osjećaj sumnjičavosti koji pomalo inhibira entuzijazam zbog mogućnosti da se istraži još poneki dosad manje prominentni dio karijere ili ponekog skrivenijeg perioda u kojem iz raznih razloga nije bilo moguće zabilježiti i izdati sve vrijedno šireg auditorija.
Takav refleks je sasvim logičan imajući na umu mnoga recentnija izdanja koja su imala za cilj dodati vrlo malo noviteta i do krajnosti reciklirati isti sadržaj pod malo promijenjenom ambalažom. Zbog toga je Rare Genius dobrodošao novitet kako zbog vrijednih skladbi koje će biti zanimljive i kompletistima, ali primarno zbog konteksta u kojem je album nastao.
Concord Records je imenovao Johna Burka kao osobu koja ima zadatak pročešljati sve znane arhive u “RPM” studiju u Los Angelesu, ali svako drugo dostupno mjesto u potrazi sa skladbama koje su dosad neobjavljene, a posjeduju potrebnu kvalitetu da se mogu pojaviti pod imenom genijalnog glazbenika. Burk koji je već producirao neka od svježijih Charlesovih izdanja bio je prava osoba za posao zbog izvanrednog poznavanja opusa glazbenika, ali i ogromnog entuzijazma sa kojim prilazi sličnim zadacima. Srećom po projekt, glazbeni potencijal koji je Charles posjedovao nikad nije bio dokraja adekvatno diskografski popraćen.
Ostatak ostavštine je po nekim informacijama još nekoliko puta obimniji, no za selektirati 10 kompozicija iz mora neobjavljenog ili nedovršenog materijala nije bio pretežak posao. Recenzirani album stoga svojom kvalitetom, ali i konceptom mnogo više nalikuje na redovito izdanje nego na sakupljene fragmente glazbenog života po svemu neobičnog umjetnika. Takav dojam nakon inicijalnog slušanja još je neobičniji kad imamo na umu činjenicu da su pjesme sakupljene u periodu od tri desetljeća i to između 1970. i 1990. godine. Burk se odlučio iskoristiti najbolje što su arhive nudile bez obzira na okolnosti, pa i činjenicu da neke pjesme nisu bile potpuno dovršene ili su zvučale neprikladno zbog u originalnim verzijama zabilježenog skromnog zvuka.
Izdavač se potrudio iste skladbe dovesti u prihvatljivo stanje za što je iskoristio vrhunske glazbenike koji su potpuno samozatajno odradili vrlo osjetljiv i pomalo nezahvalan posao. Od ponuđenog materijala ističu se “It Hurts To Be In Love”, “I’m Gonna Keep Singing” i zvijezda kolekcije “Why Me Lord?”. Potonja skladba pronađena je u Sonyevim arhivama, a predstavlja duet Ray Charlesa i Johnny Casha za koji je pravo čudo da nije otkriven i prije.
Odlična porcija R&B osnovice na koju je dodano pomalo soula, gospela, countrya i drugih elementa, a sve uz jedinstven izričaj glazbenika koji i poslije smrti dokazuje svoj glazbeni genij ovaj album čini i više nego zanimljivim i kvalitetnim. Concord nije mogao odabrati bolji način da Charlesu čestita 80-ti rođendan ma gdje god svirao ovih dana.
