Foot Of The Mountain
{etRating 2.5}
Universal music
Otkad su se – poslije duge pauze – 2000. godine vratili s inteligentnim gitarskim pop pjesmama na Minor Earth Major Sky, norveški trio redovito ponavlja istu formu, ne skuplja nove poklonike, ali ne gubi ni stare. Još je jak eho njihove vladavine eterom lakih nota iz osamdesetih, jedne od pop himni tih godina «Take On Me» i ostalih hitova, pa a-ha i dalje pune dvorane, uglavnom germansko-skandinavskog svijeta. Foot Of The Mountain nije nikakav izuzetak u diskografiji, možda ponešto elektronskiji od uobičajenog diskursa što se može zahvaliti i mogućem utjecaju producenta Stevea Osburnea (Lamb, New Order, Doves…). Tako će u tvrđim numerama a-ha podsjetiti čak na kasni Depeche Mode (The Bandstand) ili rani electro a la Yazoo (Riding The Quest), no tek u primislima jer je koherentna cjelina prije svega nevini, neizazovni i šablonizirani pop sa zimzelenim glasom Mortena Harketa, zimzelenim i u fizičkom smislu jer se na njemu ne vidi njegovih 50 godina. a-ha su norveška verzija Pet Shop Boysa, stare dostojanstveno, ali su bez novih hitova svijetu nepotrebna atrakcija kojoj je svaki novi album tek opravdavanje za još jednu turneju na kojoj podgrijavaju hladnu juhu nostalgije.
Jura Matić
