Apparat
The Devil's Walk
(Mute Records / Dallas Records)
Prvo je preslušavanje albuma The Devil’s Walk prošlo neprimjećeno. Razlog nipošto nije neupečatljivost. Stvar je u suptilnosti i nježnosti koju ploča posjeduje, pa stoga ostaje dojam kao da se cijeli album sastoji od jedne duge kompozicije, a zapravo se sastoji od jedanaest vokalno-elektornskih pjesama pomalo epskog karaktera koje nerijetko upadaju u melankoliju i pretjeranu sentimentalnost.
No to nekako ne smeta, dapače, teško bi ploču bilo zamisliti drugačije. Početna pjesma uljuljka, a druga, “Song of Los” će vas jednostavno polako gurnuti niz struju.
I tako polako klizite kroz melodije, kroz “Black Water” koja se postepeno diže da bi se na kraju bez ikakve najave i praska spustila. Isto tako, gotovo neprimjetno počinje i “Goodbye”, stapajući se sa završetkom prethodne pjesme.
Tek “Candi de la Calle” nudi nešto brži tempo, ali i to je jedva primjetno zbog vokala. Zbog svoje prirode The Devil’s Walk postaje idealan za filmski soundtrack, kišne dane ili vožnju autom, no upravo njegova nenametljivost dovodi do toga da ga se nećete često sjetiiti. Nekoliko ćete ga puta preslušati, a onda? Nestat će sa zadnjim tonovima “The World Doesn’t Spin”.
