Barry Adamson
Memento Mori (Anthology 1978-2018)
(Mute, 2018)
Okruglih četrdeset godina karijere Barry Adamson obilježio je sveobuhvatnim kompilacijskim projektom Memento Mori (Anthology 1978-2018) koji sažima njegove ključne snimke. To uključuje razdoblje rada u bendu Magazine, suradnju u postavi The Bad Seeds Nicka Cavea, dosege na polju filmske glazbe, te niz pjesama probranih sa samostalnih autorskih albuma od osamdesetih naovamo.
Iako nikada nije dosegnuo veliku popularnost u uobičajenom smislu pojma, taj glazbenik, skladatelj, fotograf i filmski umjetnik inovativnim je radom na nekoliko usporednih kolosijeka nesumnjivo zadužio svjetsku glazbenu (ne samo rock) scenu druge polovice prošlog i dijela ovog stoljeća.
To potvrđuje i Memento Mori čiji pomno birani sadržaj razotkriva znatiželjnog i kreativnog umjetnika u neprekidnoj potrazi za svježim metodama skladanja i izvedbe. Adamson je od samog početka odabrao alternativni put, no njegovi radovi teško se mogu svrstati pod uobičajenu etiketu ‘alternativne glazbe’, a još manje alternativnog rocka (premda bez sumnje sadrže i takve elemente).
Adamson je razvio tehniku kombiniranja iskustava post-punka, elemenata dekadentnog swinga, jazz-motiva, funka, hip-hop ritmova, duba, suvremenih eksperimentalnih postupaka te skladanja glazbe za imaginarne noir-filmove, posebno one iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Njegova suradnja s filmašima poput Davida Lyncha (Lost Highway) samo je potvrdila tezu da je Asdamson jedan od najzanemarivanijih talenata stasalih na ničijoj zemlji, negdje na razmeđu rock undergrounda, post punka, instrumentalne glazbe i (katkada) mainstream rocka; u posljednjoj kategoriji obavezno provjeriti bowiejevsku “The Humming”.
Inteligentnim izborom pjesama, od art-rock balade “Parade” iz opusa Magazinea do selekcije ključnih snimaka iz vlastita kataloga (“Jazz Devil”, “The Big Bamboozle”, “007, A Fantasy Bond Theme”) Memento Mori funkcionira kao slikovit i na trenutke doista impresivan presjek duge i plodne karijere.
