Black Sabbath
13
(Vertigo / Universal Music)
Četrdeset i pet godina postojanja (još malo i zlatni pir, a la Stonesi), devetnaest studijskih albuma, brojne izmjene članova i album naziva “13” (jer su se zafrkavali s diskografskom kućom). Naime, Ozzy, Tommy Iommi i Geezer Butler dobili su naredbu izdavača da napišu trinaest pjesama za album.
Rekli su da će napisati njih deset i to je to. Na kraju su napisali njih šesnaest, snimili osam i odlučili nazvati album “13” da isprovociraju svoje izdavače.
I što heavy metal gerijatrija nudi? Sabbathi šaraju putanjama koje su prolazili na prethodnih osamnaest albuma – prljavi, bluzerski zvuk gitara i moćni bubnjevi na pjesmama poput “Damaged Soul”, standardni teški zvukovi i masne gitare na pjesmama poput “Live Forever” i “Loner”, dok na “God is Dead” ciljaju na mračnu epiku.
Pjesma koja se zbog svoje strukture najviše ističe je “Zeitgeist”. Drvene perkusije, blues gitare i Ozzyjev melankolični vokal nude dobar predah za uši.
Black Sabbathovo novo ostvarenje ne pokazuje ništa novo, čak ni želju za nadograđivanje zvuka. Ono što znaju rade iznimno dobro i zvuče čvrsto. Realno, nitko nije ni očekivao da će demonstrirati inovativnost, tako da se njihova neinventivnost ne može ni shvatiti kao nedostatak, dok se mjestimice suviše ispolirana produkcija itekako može.
Čuvari svete vatre heavy metala mjestimice zvuče previše čisto, kao da samo pretendiraju na žestinu i nijedan rif, nijedna solaža to ne mogu popraviti.
“13” je solidan album i to je sve, možemo ga shvatiti tek kao znak života nekadašnjim bogova ovog žanra.
