Cloud Nothings
Here and Nowhere Else
(Carpark)
Strelovit uspon koji su doživjeli mladi Dylan Baldi i njegovo društvo iz Cloud Nothingsa u posljednjih tri godine je dosta zanimljiv za popratiti. Nakon što je Baldi poprilično samouvjereno odlučio presložiti životne prioritete i umjesto standardnog životnog tijeka u ranim dvadesetima; fakultet i popratne aktivnosti – on je odlučio, priča tako kaže – u pismu obrazložiti roditeljima zašto misli da je za njega bolje goniti karijeru glazbenika, nego se pokušavati gubiti u bespućima akademskog života.
U prijevodu, bacio je kocku na stol, a ona ga je pomazila. “Attack On Memory”, njihov album iz 2012. je bio već treći u njihovoj kolekciji, ali istovremeno predstavlja prvi koji ih je lansirao u orbitu planetarne popularnosti. Bilo to zbog perfektno odrađenog posla starog majstora Albinija na produkciji, koji je unio dodatni dašak onoga u čemu je najbolji – prezentiranja albuma što glasnijeg, što nervoznijeg, a opet što zaraznijeg – nije toliko bitno. Album je brzo obišao svijet, a zajedno s njim su i oni obišli pozornice svih znakovitijih festivala koji ugošćuju bendove takvog predznaka.
Album-nasljednik, “Here and Nowhere Else”, je samim tim imao težak posao u vidu visokih očekivanja koja su nametnuta na pleća jednog tako brzorastućeg, a opet još uvijek mladog benda. Došlo je i do produkcijskih rošada; John Congleton je preuzeo palicu od Albinija. Iako također jako iskusan producent, Congleton je ostavio svoj potpis u vidu nešto mekše produkcije, što je svejedno jako relativan pojam kad se radi o Cloud Nothings.
Neurotična ritam sekcija, reska, lo-fi gitara i gotovo istovremeno depresivan i režeći Baldijev vokal, koji se izvrsno uklapa u tu atmosferu mladenačkog bijesa karakterističnog za njih su i dalje tu. Možda se ode malo više odigralo na manjak kreativnosti, ako se to može tako nazvati, u bubnjarskom segmentu, ali i to je u domeni nijanse produkcije, koja ni po čemu nije odradila ništa lošiji posao.
Album je također odlično zaokružen tako da počinje i završava sa hitovima poput “Now Hear In” i “I’m Not Part of Me”, himničkom odom adolescentskom gnjevu i neizvjesnoj budućnosti. Makar je budućnost za ove momke i više nego sjajna.
“Here and Nowhere Else” dodatno pomiče granice Cloud Nothingsa, do te mjere da ih možemo prozvati i predvodnicima – uz neizbježne Japandroidse – tog novog vala žestokog indie/noise rock zvuka, izrezbarenog u radionicama mladih ljudi koji su okruženi truležnim promjenama društva i koji rade jednako takvu glazbu.
Uostalom, povijest je pokazala da su upravo najbolja ostvarenja srodnih im žanrova nastala u takvim okolnostima krize i neimaštine. Okolnostima u kojima se trebaju pokazati zubi da bi se uspjelo – a to će vam najbolje prikazati Cloud Nothings.
