Damien Jurado
In the Shape of a Storm
(Mama Bird Recording Co., 2019)
Damien Jurado jedan je od najcjenjenijih modernih kantautora, a takav ugled nije stigao niotkuda. Karijeru je počeo sredinom devedesetih na propulzivnoj sceni Seattlea.
Povezavši se s cijenjenom nezavisnom etiketom Sub Pop, reputaciju je najprije stekao izvodeći low-fi folk koji je vremenom prerastao u konvencionalniji (iako ništa manje impresivan) iskaz – otprilike na tragu kantautorskog rocka, folk-rocka i country-rocka ranih sedamdesetih, ali s dodanim “viškom novomilenijske vrijednosti.”
Albumima kao što su Rehearsals for Departure, Ghost of David i Where Shall You Take Me Jurado je ponudio vlastitu interpretaciju urbanog folka i suvremene akustične glazbe, izvedene iz indie rock perspektive. Recenzirajući njegov prošlogodišnji album The Horizon Just Laughed kritičar portala Pitchfork Grayson Haver Currin opisuje ga kao “jednostavnog pjevača i sofisticiranog stilista”, no spoj prividno različitih obilježja tek je jedan aspekt njegove estetike. Ono što kritičare fascinira u najvećoj se mjeri odnosi na činjenicu da je razina kvalitete njegovih radova nakon dva desetljeća karijere zapravo narasla.
Ugođaj, bez obzira na temu, u pravilu odiše melankolijom i samotnom sjetom, što se još jednom potvrdilo – ovoga puta kroz deset solo akustičnih vinjeta snimljenih tijekom jednog popodneva, u samo dva sata. Povremene dodatne gitarističke ukrase potpisuje Josh Gordon, a sve ostalo Juradovo je djelo. Intimističke vinjete i romantične balade (nerijetko povezane metaforama o vremenu u meteorološkom smislu, o čemu svjedoči i naziv albuma) izvedene su savršeno tiho. U ispovjedničkom ili, ako vam se tako više sviđa, ‘konverzacijskom’ tonu.
Da biste samo s gitarom i vokalom zadržali slušateljsku pažnju, bolje vam je da u džepu imate vraški dobro napisane pjesme, a Jurado ih ima pregršt: primjerice, “South” je jedna od boljih u njegovu katalogu, a istoj skupini pripada i uvodna “Lincoln”. Obje (kao i većina ostalih, uključujući izvrsnu naslovnu temu) evociraju stanje tjeskobnog, izgubljenog, dezorijentiranog i katkad zaljubljenog pojedinca na velikom i otvorenom prostoru (wide open spaces?), pa nije čudno da autor kao polazne točke više spominje neka filmska ostvarenja (poput Wendersova Paris, Texas) nego kapitalne albume.
Ukratko, Jurado stvara filmične, oskudno aranžirane pjesme o stanju posustalog duha. Premda In the Shape of a Storm nije album za početnike nego za stare sljedbenike (i premda nisu sve pjesme kvalitetom na razini spomenutih), njegov spartanski šarm je neporeciv.
