Emma Ruth Rundle
On Dark Horses
(Sargent House, 2018.)
Emma Ruth Rundle, američka pjevačica i multi-instrumentalistica, iskočila je iz mutnih voda alternativne scene sa svojim drugim studijskim albumom. Marked for Death je u 2016. postao hit, nošen usmenom predajom superlativa i gurnuo Rundle prema bučnijim mjestima američke rock scene.
Rundle, koja je inače pjevačica američkog alt-rock/shoegaze benda Marriages, je na Marked for Death zaokružila album sa sjetnim pjesmama o boli, nestajanju i gubitku ljubavi, a njen višeslojan, mnogobojan glas u kombinaciji sa ogoljenim aranžmanima akustične gitare i bijesa raznih distorziranih efekata osvojio je publiku.
Njen najnoviji album, On Dark Horses, ne mijenja paradigmu u radikalnom smislu, ali je osjetan drugačiji pristup, ukoliko ne u kompoziciji ili tehnici, onda u samoj namjeri pjesama i atmosfera koje stvaraju. Sveukupni ugođaj je, u svakom slučaju, drugačiji, makar i na prvo slušanje. Gdje su prije aranžmani bili prepuni ekspanzivnih reverb efekata, pulsirajućih gitara i ne-linearnih struktura pjesama, ovdje su nešto direktniji, topliji. Gdje je nekada Rundle uživala u gotovo stopostotnom mraku vlastitih mentalnih tjeskoba, sada se navire tračak svjetla.
Naravno, riječ je o relativnim terminima – sveukupna atmosfera na On Dark Horses i dalje ostaje prigušena, svjetla, čak bi se moglo reći i mračna, pogotovo u odnosu na neke od direktnijih srednjostrujnih gitarskih albuma današnjice.
Prije svega, Rundle je majstor suptilnih postupaka – jedan pravovremeni arpeggio, nekoliko tonova utoljenjih u reverb, tu i tamo – tišina. Njeni kompozicijski talenti su zavidni, ali oni blijede pokraj njene mogućnosti da oblikuje pjesmo kao micanje, kao protok zvuka kroz vrijeme. Istina je, On Dark Horses je mračan, sjetan i usporen album.
Međutim, nedajte se zavarati, to nije album samo za slušanje uz kišu, ili na slušalicama dok pokraj vas prolaze stari vlakovi. Riječ je o suptilno oblikovanoj atmosferi u osam tihih, ali i moćnih pjesama.
