Snail Mail
Lush
(Matador; 2018.)
Kad se prisjetim kakvu sam prozu i poeziju stvarao u kasnim tinejdžerskim godinama dođe mi da nabijem glavom o radni stol. Više puta. Isto kad se sjetim u kakvim sam bendovima svirao. Poplavi me nevjerojatan osjećaj srama i nekako mi bude drago što se na MySpaceu ne može više čuti muzika.
Moj je DeviantArt također izgubljen u prostranstvima interneta, samim time je moj sram zatočen u nekolicini zabačenih foldera na mom laptopu. Siguran sam da se Lindsey Jordan, poznatija kao Snail Mail, neće osjećati tako kad se prisjeti svog debitantskog albuma. Razloga za to, svakako, ne bi trebala imati.
S osamnaest godina stekla je neku vrstu kultnog poklonstva, s devetnaest izdaje punokrvni debitantski album “Lush”. I o čemu može jedna tinejdžerka pjevati? O onome što svaki tinejdžer jako dobro poznaje: srcobolju i dosadu. Ne postoji veća tuga od tuge koja svojim krakovima obuhvati izmučenu psihu tinejdžera. Svatko od nas se sjeća prvog puta kad mu je slomljeno srce. Lindsey Jordan trenutno se nalazi u toj fazi. Na veliku sreću svih nas koji volimo nepretenciozni, nepatvoreni i prozračni indie rock. Za razliku od mnogih utučenih klinaca s Fenderom, pojačalom i tonom tuge i bijesa u svojoj prištavoj glavi, Snail Mail je pošlo za rukom snimiti izvrsnu ploču.
“Lush” je jednostavan album, njegova snaga leži u iskrenosti s kojom Lindsey pjeva, u tematici s kojom se svatko može povezati i činjenici što ćete, preslušavši nekoliko pjesama, prisjetiti ili čak osjećati kao da vam je opet osamnaest. Kad pjeva o tome kako nikada više neće voljeti nikoga, ona ne kuka, na neki način je sretna što nosi tu povrijeđenost sa sobom. Kao da zna da ako ima sreće da će to nositi cijeli život sa sobom i iz tog “poraza” crpiti snagu za daljnje stvaranje.
Zvuk gitare je zvonak, svaki se ton sjajno čuje, glas joj krasi tek tračak grubosti i žestine koji savršeno prenosi njezinu poruku. Pjesme su joj uglavnom mid-tempo, hookovi sjajni, mjestimice predivno lijeni, refreni pamtljivi. “Lush” posjeduje sve odlike potrebne za dobar guitar pop album.
Iskreno, dobro odsvirano i nepretenciozno? Što će vam više? Ako i dalje ne mislite da se album ne isplati poslušati, sjetite se: djevojka još nema pravo konzumirati alkohol u SAD, a već se o njoj govori kao jednoj od najvećih nada nezavisne glazbe.
