Fiona Apple
Fetch The Bolt Cutters
(Epic, 2020)
Refleksivan ali energičan i pun tjeskobe i objavljen usred pandemije coronavirusa, album Fetch The Bolt Cutters zapravo je tipičan umjetnički izdanak samoizolacije, no tu svaka “tipičnost” i sličnost Fione Apple s bilo kime i bilo čime prestaje.
Uostalom, proces povlačenja iz vanjskoga svijeta u njezinu slučaju otpočeo je mnogo prije – i to zbog razloga koji su isključivo povezani s njezinim mikrokozmosom i sustavom razmišljanja, a ne “nepovoljnim vanjskim okolnostima.”
Iako je većinom nastao u domaćim i ležernim radnim uvjetima u njezinoj kući u Santa Monici, Fetch The Bolt Cutters nije djelo pustinjaka nego rezultat rada male i očito mentalno dobro povezane ekipe. Sebastian Steinberg nekadašnji je basist benda Soul Coughing i suradnik glazbenika u rasponu od Eddieja Veddera do Marca Ribota. Bubnjeve svira Amy Aileen Wood, dok je David Garza, treći kotačić u dobro uigranoj suradničkoj jezgri, multiinstrumentalist bez premca. Njezine pijanističke dionice bitne su, ali ne i presudne u stvaranju finalne zvučne slike, utemeljene mnogo više u ritmu nego u složenim harmonijskim sklopovima. Klavir i glas, ta inače moćna kantautorska kombinacija, u ovom slučaju upregnuta je, poput svega ostalog, u primarni cilj: pjesme učiniti dinamičnijima, ‘pokretnijima’ i osigurati im dovoljno perkusionističkog goriva. Njezin vokal, opor, namjerno grub ili prirodno senzualan i mekši, korišten je više kao zaseban instrument nego kao standardni način razvijanja melodije.
Pokušamo li ga barem provizorno nekamo svrstati, Fetch The Bolt Cutters mogli bismo veoma uvjetno i široko označiti etiketom ‘eksperimentalni rock’, no neki su kritičari ispravno primijetili da se Apple i suradnici svjesno ili nesvjesno naslanjaju na iskustva konkretne glazbe (musique concrète), gradeći zvučnu teksturu ne samo iz konvencionalnih instrumenata (klavir, bas, gitara, melotron, bubanj) nego i od snimljenih “stvarnih, konkretnih zvukova i šumova”: laveža pasa, priručnih udaraljki i zvona, toptanja nogu…
Naslov albuma posuđen je iz britanske krimi-serije Pad (“The Fall”), od glavne detektivke Stelle Gibson (tumači je Gillian Anderson) koja frazu Fetch the bolt cutters – otprilike, “donesite škare za zasun” – izgovara kad pronađe zaključanu žrtvu seksualnog zločina. Aluzija je jasna: već je iz stihova uvodne teme “I Want You To Love Me” (“Well, good morning! Good morning/ You raped me in the bed your daughter was born in”), očito da Apple progovara iz feminističke perspektive, pokušavajući probiti okove vlastitih trauma i nositi se s novim i starim zlostavljačima, uključujući one iz školskog razreda u pjesmi “Shameika”, jednoj od najimpresivnijih na albumu. “Kick me under the table all you want, rezolutno poručuje u pjesmi “Under The Table” – “I won’t shut up / I won’t shut up”.
Fetch The Bolt Cutters erupcija je osjećaja artikuliranih kroz kroz glazbu ‘kućne izrade’ koja je teče slobodno, nesputano i tek prividno kaotično, i koja je zapravo savršena u svojoj nesavršenosti. Ima nečeg katarzičnog u svemu tome: protok vremena i nova nakupljena iskustva Fionu Apple učinila su još energičnijom, vehementnijom i beskompromisnijom, a Fetch The Bolt Cutters svrstava je u red najoriginalnijih i vjerojatno najvažnijih kantautorskih pojava u posljednjih tridesetak godina.
