Peter Gabriel
i/o
(Real World, 2023)
Dvadeset jednu godinu. Toliko je Peteru Gabrielu bilo potrebno da objavi novi album s autorskim materijalom, naslovljen, stilizirano, malim početnim slovima i/o, što je skraćeni oblik za “input/output”. Istina, sve pjesme, njih dvanaest, publika je već imala prigodu upoznati i čuti na koncertima ili pak u studijskom obliku, postupno, od siječnja 2023. Gabriel ih je objavljivao u mjesečnom ritmu, na svaki pun mjesec, a potom ih je u prosincu posložio u koherentnu cjelinu i dao im zaokruženi, albumski smisao.
Premda razmak između novog albuma i/o i sada već pretposljednjeg autorskog rada Up iznosi više od dva desetljeća, britanski veteran u tom razdoblju nije bio neaktivan. Godine 2010. odnosno ’11. snimio je dva albuma, aranžirana s orkestrom i vokalom (Scratch My Back i New Blood) od kojih je prvi koncipiran od njegovih izvedbi tuđih pjesama, a drugi od reinterpretacija vlastitog back-kataloga. Pored toga dosta je vremena proveo na koncertnim turnejama, a objavljivao je i druge kompilacijske albume i retrospektive: primjerice, glazbu koju je snimao za razne filmove sakupio je na albumu Rated PG.
Minuciozno i dugo pripreman, i/o dolazi u dva, odnosno tri miksa – kao da se Gabriel nije mogao odlučiti za jedan, konačan, pa izbor prepušta slušatelju. Razlike su suptilne, katkada jedva primjetne. Donekle življi “Bright Side Mix” potpisuje Mark ‘Spike’ Stent, dok je za “Dark Side Mix” (očekivano zatamnjeniji s istaknutijim bas-dionicama) zadužen američki producent Tchad Black. Redoslijed pjesama posve je isti. Ne možete li se odlučiti niti za jedan od ta dva, preostaje treći, “In-Side Mix” u surround-tehnologiji Dolby Atmos, koji je kreirao Hans-Martin Buff.
Album i/o većinom je melodiozan, naglašene je ugođajnosti, a u bržim skladbama radiofoničan. U nekim dijelovima, primjerice u pjesmi “Road to Joy” ili podjednako dinamičnoj “Olive Tree” podsjeća na Gabrielovu komercijalnu fazu 80-ih – osobito u funk-pop kombinaciji sintisajzera i puhača. No opći je ton ipak ponešto sumorniji, refleksivniji. Peterove meditacije na temu prolaznosti, starenja i životnog kraja usporedive su s posljednjim albumom Seven Psalms njegova suvremenika Paula Simona.
Bez obzira na introspektivnu notu koja se provlači mnogim pjesmama, albumu i/o ne nedostaje energije i svojevrsnog optimizma. U uvodnoj pjesmi “Panopticom” govori se o potrebi stvaranja međusobnih veza između ljudi sličnih intelektualnih i drugih sklonosti, svojevrsne platforme koja bi omogućila lakše shvaćanje sve kompleksnijeg svijeta kojim smo okruženi. Proširimo li priču, i/o je album o povezivanju na svim razinama te o osjećaju koji proizlazi iz toga. Skladba “Love Can Heal” o tome govori već u samom naslovu, premda Gabriel temi pristupa iz tipične racionalne pozicije, poput autentičnog art-rock veterana koji je početni ugled stekao na čelu prog-rock šampiona Genesis. Pola stoljeća kasnije, on je još uvijek svojevrsni šampion, ali mnogo ambiciozniji. Iskusni protagonist nekih drugih, izmijenjenih, tmurnijih i zahtjevnijih vremena. Album i/o intrigantna je i pažljivo izrađena slika tih promjena.
