Western je nadživio vlastitu smrt. Riječ je o žanru rođenom iz avanturističke povijesne fikcije čija povijesna linija seže u razdoblje prije razvoja žanrovskog filma, preciznije do godine 1903. kada je snimljen The Great Train Robbery Edwina S. Portera, a kontinuirano teče sve do danas. Suvremeni western ili neowestern podrazumijeva suvremeno doba, dok se western odnosi na prošlost, stoga će se novija filmska ostvarenja čija se radnja referira na određeno razdoblje iz prošlosti nerijetko klasificirati kao western.
Analogno tome, neowestern reflektira žanrovsku tradiciju klasičnog westerna, ali u suvremenom te nerijetko i urbanom okruženju. David H. Murdoch se u svojoj knjizi The American West: The Invention of a Myth bavi idejama iskustava iz američke prošlosti koja poprima mitsku razinu te postaje povijesno prihvaćena konvencija. Western je postao dijelom srži američke povijesti i stvorio je niz ikonografskih odrednica, priča i arhetipova. Utemeljen u povijesti druge polovine devetnaestog stoljeća, a geografski je određen prostorom američkog zapada. Pritom je važno napomenuti da je riječ o širokom shvaćanju pojma westerna. Naime, neke teorije o definiciji ovog žanra se opredjeljuju za konkretne vremenske odrednice koje sežu od građanskog rata do vremena kolonizacije Zapada, a u tom bi slučaju vremensku granicu predstavljao kraj devetnaestog stoljeća.
Neowestern utjelovljuje nove dimenzije stvarnosti modernog američkog zapada gdje granice dobra i zla te pravde i nepravde više nisu jasne kao što su to bile prije, a linija između dvije strane oružanog sukoba gubi svoje mjesto
Ova žanrovska tradicija podrazumijeva divlje krajolike i studiju mentaliteta američkog zapada, a njezini likovi pripadaju stvarnosti u kojoj vladaju instinktivni zakoni dobrog i lošeg. Poetika suvremenog westerna i neowesterna svjedoči o tranziciji od klasičnog ka modernom, a o činjenici da moderno iznova citira klasično svjedoče i nedavna ostvarenja redatelja poput Taylora Sheridana te Joela i Ethana Coena. Temeljno polazište westerna prostornim i vremenskim odrednicama odgovara američkoj povijesti i ambijentalnim posebnostima što je izvršilo znatan utjecaj na autentičnost i prepoznatljivost njegove ikonografije. Motivi poput buntovnih antijunaka, pustinjskih i krajolika, pripadnosti zemlje i oružanih obračuna na američkom zapadu neiscrpan su izvor priča koje otkrivaju napredak društvenog mentaliteta. Probleme osvajanja teritorija i integracije heterogenog stanovništva zamijenili su problem raseljavanja i civilizacija koja odbacuje zastarjele principe. Temi neowesterna se najbolje posvetiti putem pregleda recentnih ostvarenja koja tradiciji američkog westerna omogućavaju da nadživi vlastito gašenje.
Roman No Country for Old Men (2005.) Cormaca McCarthyja koristi koncept westerna u modernom okruženju. Joel i Ethan Coen su autori čija poetika nerijetko koristi elemente tradicije westerna, a njihova istoimena adaptacija McCarthyjevog romana je gotovo najveći neowestern 21. stoljeća. Uokviruje ga tip protagonista koji se igrom slučaja ili pak zbog vlastitih nepromišljenih postupaka suočava s teškim i bezizlaznim okolnostima koje poprimaju tragične razmjere ostavljajući ga nemoćnim. McCarthyjev roman donekle prkosi klasičnim konvencijama. Braća Coen koriste arhetipske kostime koji odgovaraju moralnoj margini lika, kako je westeern nekoć zahtijevao.
U ulozi vodećeg antagonista, Antona Chigurha, Javier Berdem se urezao duboko u svijest suvremene američke kinematografije. Lik profesionalnog plaćenog ubojice, čija je glavna meta kovčeg s novcem u slučajnom vlasništvu jednog od protagonista – Llewelyna Mossa (Josh Brolin), do samoga kraja utjelovljuje enigmatičnu i opasnu pojavu nepoznatog porijekla. Ipak, ovaj se lik ne može svesti na arhetipskog antagonista. Anton Chigurh je predstavljen kao potpuno nefediniran, nepoznat i specifičan filmski lik. Njegov lik predstavlja čistu formu zla i dekonstrukciju svih etičkih i moralnih interpretacija kada živ odšeta niz cestu u nepoznatom smjeru. Sa suprotne je strane zakona Ed Tom Bell, šerif pred umirovljenjem, čiji lik utjelovljuje Tommy Lee Jones. Osim što funkcionira kao pseudopripovjedač, Bell se pokušava uhvatiti u koštac s motivima aktualnih nasilnih izlijeva nepoznatog ubojice. Ovdje se nagašavaju nered modernog društva, civilizacija čiji zakoni i principi nastoje izgurati one stare te dihotomija modernih i tradicionalnih vrijednosti. No Country for Old Men (2007.) svojim likovima dodjeljuje simultane uloge lovaca i plijena te, premda ostaje lišen konačnog susreta i okršaja protagonista i antagonista koji predstavlja najvišu moralnu točku klasičnog westerna, uspostavlja dinamiku i održava napetost.
Američki zapad za sobom vuče pitanje ideološkog koncepta i utjecaja koji on ima na američko samorazumijevanje. Moderna priča koja prihvaća i koristi konvencije westerna kao filmskog žanra u nekim se teorijskim djelima definira kao post western. U tom kontekstu heroj postaje otuđen, a lik šerifa donekle ironično prihvaća da nepravda ponekad prolazi nekažnjeno. U neowesternu Davida Mackenzieja je srodnu pojavu šerifa na pragu umirovljenja utjelovio Jeff Bridges.
Smješten na ”ničijoj zemlji”, Hell or High Water (2016.) scenarista Taylora Sheridana, je suvremena studija i kritika američke društvene strukture i nefunkcionalnog bankarskog sustava, a njegovi se likovi nalaze u konstantnom bijegu od siromaštva koje se generacijama prenosi poput zaraze. Mackenzie je na impresivan način portretirao živući mentalitet američkog zapada te njegovu sirovu stvarnost prožetu rasizmom i smještenu na periferiji zakona. Film se temelji na kompleksnom sukobu između pravde i nepravde koju je, prije one koju su počinili njegovi protagonisti, nad svojim stanovništvom počinila američka država. Redatelj pravdu utjelovljuje u likovima teksaških rangera koje tumače Jeff Bridges i Gil Birmingham, a koji se uvijek nalaze korak iza svoje mete.
Čitava je priča uokvirena pitanjem pripadnosti zemlje i imovine s kojim se američko društvo suočava i danas, a od čijih posljedica pate oni koji su unutar tog nepreglednog sustava izgubili sve. Mackenzie kritički izlaže pitanje američkog identiteta i tradicionalnih vrijednosti koje ironizira u konačnom susretu umirovljenog šerifa i zakonski nekažnjenog protagonista, a postavlja pitanje ključnih pojava u konceptualizaciji modernog američkog zapada.
Osim što je potpisao scenarije za filmove Hell or High Water Davida Mckenzieja (2016.) i Sicario Denisa Villeneuvea (2015.), Taylor Sheridan se ovaj put, osim u ulozi scenarista, našao i u redateljskoj ulozi. Wind River (2017.) gledatelja odvodi u snježnu i hladnu osamu američkog zapada prepunu bijelih prostranstava koja se protežu unedogled.
Mistična i osamljena atmosfera mjesta u kojem vladaju pravila preživljavanja koje je postavila divlja priroda na trenutke postaje osjetilno gorka i hladna. Sheridan je radnju smjestio u središte osamljenog indijanskog rezervata u Wyomingu. Nakon što lokalni tragač Cory Lambert, kojeg utjelovljuje Jeremy Renner, u snijegu pronađe mrtvo tijelo smrznute, ozlijeđene te silovane djevojke, u rezervat dolazi FBI-jeva agentica Jane Banner (Elizabeth Olsen) koja ga zamoli za pomoć kako bi identificirali i pronašli počinitelja. Smješten u snijegom prekriven prirodni rezervat u osami te upotpunjen autentičnom glazbom, Wind River u pojedinim aspektima neodoljivo podsjeća na Fargo Joela i Ethana Coena, posebno uzmemo li u obzir odvažnu i odlučnu agenticu koja sama odlazi u rezervat kako bi radila na slučaju. Sheridan se bavi položajem čovjeka u nemilosrdnom i divljem okruženju u kojem vladaju opasni prirodni uvjeti što ostvaruje brojnim mističnim prikazima osamljenog zimskog krajolika, najčešće u totalima i polutotalima, koji posebno naglašavaju čovjekovu nemoć u usporedbi s prirodom. Cory Lambert se suočava s nemilosrdnim krajolikom u kojem margine zakona postaju nejasne, stoga divljinu prirode ostavlja u službi istjerivanja konačne pravde.
Kada je riječ o borbi čovjeka i prirode u pokušaju vladanja krajolikom dolazimo do neowesterna The Rider (2017.) redateljice Chloé Zhao. Taj se elementarni sukob ovaj put odvija na osobnoj i intimnoj razini. Film je utemeljen na istinitim događajima koje je redateljica odlučila dokumentirati s ljudima koji ih proživljavaju, stoga je prikazana stvarnost neodvojiva od one koju i privatno žive njezini glumci. U središtu je radnje Brady Jandreau, suvremeni kauboj koji se, nakon teške nesreće na rodeu, pokušava vratiti vlastitom životu. Ova je duboko emotivna i sirova studija bavi se identitetom i osobnom krizom, a njezina je tanka linija izmežu fikcije i stvarnosti čini utoliko težom i ozbiljnijom. Za razliku od tipičnog neowesterna u kojem se tematizira vanjski sukob, The Rider prikazuje onaj unutarnji čija je duboka autentičnost iskrena, fascinantna i nezamjenjiva.
Ipak, postoji i niz suvremeniih filmskih ostvarenja koja se referiraju na povijesne događaje. Budući da se svojim konvencijama oslanjaju na western mogu se, u manjoj ili većoj mjeri, klasificirati u okvire tog povijesnog filmskog žanra. Čak dva takva suvremena westerna potpisao je Quentin Tarantino. Njegov se pretposljednji western pokazao kao jedna od najreprezentativnijih studija posvećenih karakteru. Django Unchained (2012.) se dotaknuo ključnih političkih i društvenih problema američke povijesti, a isti su problemi dodatno razrađeni u posljednjem Tarantinovom westernu The Hateful Eight (2015.).
Radnja ovoga epskog westerna smještena je u razdoblje prije početka američkog građanskog rata, a u njezinom je središtu Django, rob čiji lik utjelovljuje Jamie Foxx. Prvotna je redateljska zanimacija bila priča o ropstvu kao povijesnoj činjenici, ali njezin je nijemi kontekst viktimizacije zamijenjen epskom odisejom i osvetom odbjeglog roba koji, uz pratnju Dr. King Shultza (Christoph Walz), poznatog i kao lovac na glave, i sam postaje heroj. Gledateljska prisutnost tijekom čitave avanture pretvara publiku u svjedoke transformacije glavnog lika koji, uz obavezan katarzični nasilni spektakl, na posljetku uspijeva pronaći suprugu te je osloboditi od okrutnog, ali karizmatičnog vlasnika plantaže čiji je lik utjelovio Leonardo DiCaprio. Quentin Tarantino se poigrava s konvencijama žanra, a odbjeglog roba pretvara u kauboja koji postaje protagonist epske filmske avanture.
Tarantinov sljedeći film je pokrio nekoliko žanrovskih područja, a uokvirio se titulom epskog westerna. The Hateful Eight (2015.) je teatralan i apsurdan portret Divljeg zapada koji se odvija na terenu nerazriješenih posljedica američkog građanskog rata. Divlji i snježni krajolici Wyominga prvi su puta nakon 1966. godine ulovljeni Ultra Panavisionom 70 te uokvireni filmskom glazbom legendarnog Ennija Morriconea, a postali su privremeni dom i purgatorij nekolicine živopisnih likova koji se, bježeći od nadolazeće snježne oluje, igrom slučaja pronađu na istom mjestu. Kroz ukupno šest poglavlja, Tarantino je prikazao svijet na rubu zakona u kojem vladaju okorjeli rasizam i međusobno nepovjerenje, a na glave se lijepe vrijednosti u dolarima. Premda se gotovo čitava radnja odvija u prostoru drvenog svratišta, napetost ne napušta skromnu kolibu držeći likove koji nemaju što za izgubiti budnima, a okidače njihova oružja napetima.
Alejandro González Iñárritu je, uz Quentina Tarantina, potpisao jedini pravi komercijalni western snimljen 2015. godine. The Revenant je snimljen prema istinitim povijesnim događajima opisanima u romanu Michaela Punkea, a njegovog je središnjeg lika utjelovio Leonardo DiCaprio koji je za svoju impresivnu izvedbu dobio nagradu Akademije.
Iñárritu se, zajedno sa svojim glumcima, podvrgnuo ka opsežnom prikazu jednog epskog putovanja čiji je cilj konačna osveta ubijenog sina. Lik Hugha Glassa, u povijesti zapamćenog kao čovjeka koji je preživio napad medvjeda, iziskivao je iznimno napornu i sirovu glumačku transformaciju. Poetično putovanje do osvete odvija se u snažnom ritmu dubokog disanja i lupanja srca, a isprepliću ga fizička stradavanja i nasilje počinjeno nad pripadnicima indijanskog stanovništva. Upravo su to elementi koji evociraju žanr westerna oživljujući njegovu klasičnost u suvremenom filmskom ostvarenju. Za razliku od filmova poput No Country for Old Men i Hell or High Water, protagonisti suvremenih westerna se upuštaju u putovanje epskih razmjera na putu do pravde, dok se šerif u oba prethodno navedena neowesterna predaje i prihvaća okolnosti takve kakve jesu.
Neowestern utjelovljuje nove dimenzije stvarnosti modernog američkog zapada gdje granice dobra i zla te pravde i nepravde više nisu jasne kao što su to bile prije, a linija između dvije strane oružanog sukoba gubi svoje mjesto. Američki povijesni mit te sveta i slavna američka tradicija zajedno sa svojim vrijednostima postaju elementi koji se više ne slave, već se kritički propituje njihov utjecaj na ustroj modernog društva. Novi zakon možete prihvatiti ili ostati po strani zarobljeni u starim principima koje je vrijeme višestruko pregazilo. Američka se država odvojila od slavljenja vlastite prošlosti, a složenost zakona i morala mora prijeći granice mitskog povijesnog žanra.
