Guy Clark
My Favorite Picture of You
(Dualtone)
Nisam siguran postoji li u opusu Guya Clarka – koji obuhvaća petnaestak studijskih albuma – jedna jedina loša pjesma. Bez pretjerivanja, sve što je napisao u najgorem je slučaju tek solidno. U pravu je bio onaj netko tko je napisao da Clark ne piše svoje pjesme u uobičajenom smislu riječi, već ih, poput kakvog posvećenog stolara, teše.
Na omotu posljednjeg albuma – prvi paket autorskog materijala u posljednje četiri godine – Clark u desnoj ruci drži fotografiju svoje žene koja je preminula prošlog ljeta u Nashvilleu u 74. godini života.
Fotografija je s konca 70-ih, autor joj je John Lomax junior, a prikazuje Susannu Clark koja u naletu bijesa – barem tako legenda kaže – napušta Lomaxovu kuću nakon što je u njoj, po tko zna koji put, zatekla svog muža i drugog najboljeg izdanka teksaške trubadurske škole, Townesa Van Zandta, naravno, mrtve pijane. “You never left but your bags were packed, just in case”, veli Clark.
Naslovna pjesma koja spomenutu fotografiju ima za predložak značenjsko je uporište ovog sjajnog albuma, njegovo “pripovjedno sada”, ako hoćete. Iz te točke Clark se veteranski iskusno kreće prema natrag (npr. “Cornmeal Waltz” ili “Rain in Durango”) i osvrće oko sebe (“Heroes”, “El Coyote”).
Pjeva o životu na granici, noćima u provincijskim teksaškim plesnjacima ispred kojih su parkirani terenci, mirisu roštilja, maskari koja se cijedi niz obraze, povratnicima iz rata. Jedna tema važnija od druge. Teško se oteti dojmu da je na ovom albumu Clark – koji je zagazio u 72. godinu života – odlučio podmiriti sve račune. U tom smislu zgodno ga je slušateljski spariti s prošlogodišnjim albumom Krisa Kristoferssona “Feeling Mortal”. Jasna i čista svirka kreće se unutar strogo tradicionalnih folk, blues i country idioma. Clarku društvo prave Verlon Thompson, Shawn Camp i Bryn Davies. Na albumu se i nalazi obrada pjesme Lylea Lovetta “Waltzing Fool”.
Najpoznatija Clarkova pjesma, ako ne i najbolja, sigurno je “Desperados Waiting for a Train”, s njegova debitantskog albuma “Old No.1” iz 1975. godine. U njoj mladi Clark pjeva o nekom vremešnom naftnom rudaru, skitnici s kojim se zajedno potuca po zabitima Jugozapada i od kojeg usvaja specifičan pogled na život. Ona je paradigmatična za kompletan Clarkov opus koji u prvom redu karakteriziraju nevjerojatna blagonaklonost prema starim ljudima i peckinpahovsko uzdizanje slijepe dosljednosti na nivo jedinog moralnog zakona.
“My Favorite Picture of You” svjedočanstvo je o jednom životu koji se živio u skladu s takvim principima. U Clarkovu slučaju nema muljanja, samo pjesme. Zato svoj posljednji vlak čeka spokojno.
