John Frusciante
PBX Funicular Intaglio Zone
(Record Collection/Dallas Records)
Gitarista Red Hot Chili Peppersa gotovo je suvišno predstavljati. Posjeduje iznimno prepoznatljiv zvuk gitare i za razliku od ostatka benda vrstan je kompozitor. Ali ne na ovom albumu. Naslov albuma bi se bez problema dao prišiti Mars Volti, a mjestimice i muzika.
Doduše, bila bi to iznimno nenadahnuta verzija Mars Voltine muzike. U najkraćim crtama: Fruscianteov novi uradak je nepodnošljivo loš. Čovjek je odlučio skupiti cijeli niz utjecaja i udrobiti to u četrdeset agonizirajućih minuta.
Tu će se naći funk, breakbeat, drum ‘n’ bass, synthpop, dub, dubstep. Već će vas prvih trideset sekundi pjesme ‘Bike’ dovesti u kušnju da je preskočite sa svojim raspadajućim bubnjem, sljedećih trideset nagnat će vas da CD bacite što dalje od sebe.
Pjesma ‘Mistakes’ počinje predivno sladunjavom synth dionicom i čovjek pomisli kako ipak postoji biser na ovom albumu. Nažalost, kraj pjesme potpuno razruši cijelu konstrukciju pjesme i ostavlja vas s pitanjem: agitira li nas ovaj čovjek namjerno? Album nudi bljeskove solidne muzike, no to se javlja nedovoljno često između neshvatljivog, pretjerano eklektičnog nereda i vanzemaljskih zvukova i nepotrebnih efekata.
Ploču je teško jednom poslušati, tako da je mogućnost vraćanja ovom nesuvislom albumu minimalna. Frusciante je ovdje poput neodlučnog djeteta, htio je napraviti sve od jednom, a na kraju je napravio samo nered.
