Aphrodite
Parlophone/Dallas
{etRating 2.5}
22 godine poslije prvog uspona do broja 1 britanske top liste albuma australska zvijezda lakih nota za široke mase ponovila je taj uspjeh i sa svojim 11. LP-em. Činjenica da produkciju potpisuje Stuart Price, čovjek zaslužan za zvuk zadnjih Scissor Sisters, Killersa, Take That, Keane i možda ključnog djela u njegovoj producentskoj karijeri, Madonninog Confessions on a Dance Floor, pokazuje ambiciju da drži korak s glazbenim aktualnostima.
Aphrodite udara u otprilike iste strune kao i Confessions, pjesme su programirane da funkcioniraju dobro na plesnim podijima. No za razliku od spomenutog Madonninog hommagea disko glazbi u kojem ima eksperimenta i autorskog garda, Kylie i gomila angažiranih autora koji po narudžbi pišu pjesme za razne zvjezdice pop glazbe, ovdje se ide na sigurno, riječ je o prilično neinventivnoj plesnoj glazbi, sterilnoj i proračunatoj.
Aphrodita zvuči kao projekt u kojem se simpatična pjevačica skromne vokalne ekspresije doimlje kao lutka na koncu tehnički potkovanih, ali vlastitim idejama ograničenih producenata. Pa ako se potrefi, potrefi se, kao što je bio slučaj sa sočnim "Can’t Get You Out of My Head" hitom prije skoro deset godina i nešto progresivnijom „Slow“ koju godinu kasnije. Ovdje se nije potrefilo.
Dobro, nitko ne očekuje od Kylie Minogue da kroči teritorijem u koji je zagazila s "Where the Wild Roses Grow" u duetu s Nickom Caveom, no od zvijezde u četrdesetim godinama očekuje se više samosvijesti od pjevanja repariranog disca u pjesmicama za teenagere.
Tihomir Ivka
