Hold Time
4AD/Dallas
{etRating 4}
Udružujući se s glumicom-pjevačicom Zooey Deschanel prošle godine u She&Him, cijenjeni kantautor iz Portlanda pokazao je interes za pop pjesmu, ali kao i u solo radovima dominirala je patina nekih drugih vremena i dobrodošlo podsjećanje na rane dane Nancy Sinatre. Glazba s Hold Time bitno je drugačija u svom pretežito folk usmjerenju, ali i vrlo slična u količini «prašine» i odanosti boljoj prošlosti. M. Ward zvuči kao nepopravljivi romantičar i nostalgičar, njegov je talent velik i potvrđen već šesti put (svi prijašnji albumi gotovo su unisono dočekani s oduševljenjem), njegova je duša topla i otvorena. U finoj tamnoj produkciji, njegov mekani blues zvuči kao da je zapisan u doba Velike depresije, i kao da je kasnije netko nadosnimio fine dionice klasičnih instrumenata, klavira i violina. Njegov folk djeluje iskreno, opušteno i umirujuće, Hold Time je mala noćna muzika za smirenje. M. Ward je i majstor obrada. Među 14 pjesama smjestio ih je tri i sve su redom briljantne. «Rave On», pjesma iz kataloga Buddya Hollya, je laid-back country-rock balada s ponekim producentskim trikom karakterističnim za slavne dane Briana Wilsona, u instrumentalno prigušenoj «Oh Lonesome Me» Dona Gibsona topli, ugodni bas-bariton M. Warda lijepo se nadopunjuje s oporim glasom Lucinde Williams. Kroz zaključni instrumental «I’m A Fool To Want You» teško je prepoznati pjesmu koju su pjevali Sinatra i Billie Holiday, njen je ugođaj filmski, umjesto glasa melodiju ocrtava zvuk gitare u kojem ima i Morriconea i Badalamentija i soundtracka iz Kuma. Ako je M. Ward dosad bio u sjeni jednog Connora Obersta, Ryana Adamsa ili Wilca, s ovim je djelom zaslužio da se poravna s ovim velikim imenima s kojima dijeli pogled na glazbu.
Tihomir Ivka
