Celebration
Warner/Dancing Bear
{etRating 4}
1990. godine kraljica popa sabrala je sve najbolje sa svoja prva četiri albuma i izdala kompilaciju čije je ime i njen program. Immaculate Collection je zaista bio „bezgrešan“ skup izvanrednih pop melodija i danas figurira kao jedna od najboljih kompilacija moderne glazbe uopće. Deset godina kasnije došao je GHV2 koji pokriva narednih deset godina i nije tako bezgrešan, ali s briljantnim momentima. Slijedom takve logike Celebration bi trebao obuhvatiti treće desetljeća diskografske aktivnosti. Iako bi se od prvog Madonninog angažiranog albuma American Life, pa space disco albuma Confessions On The Dance Floor, i još svježeg, Timbaland zvukom obojanog, „Hard Candy“ uratka dala složiti pristojna kolekcija od 10-12 hitova, to se nije dogodilo; Celebration je presjek cijele karijere na dva diska s 38 pjesma, od čega su 34 turbo hitovi, pjesme koje su po mnogo čemu definirale posljednje tri dekade pop glazbe. Od ostalih četiri dvije su nove, niš’ posebno electro pop u novom singlu „Revolver“, i euro disco u naslovnoj „Celebration“, dok je stanovito iznenađenje uvrštenje „Burning Up“ s prvog, i „Dress You Up“ s drugog, Like A Virgin albuma.
Pjesme nisu složene kronološki već pomiješane tako da ipak čine dosljednu i smislenu cjelinu. I poslije protoka desetljeća Madoninne stvari ne djeluju naivno ni anakrono. Madonni se može prigovoriti svašta, ali ne i nedostatak glazbene hrabrosti i vizije. U posljednje vrijeme je popustila po tom pitanju, ali spomenuta 34 hita su podsjetnik na jednu veliku karijeru u kojoj Madonna nije ziheraški kaskala za trendovima, već diktirala tempo promjena u pop glazbi. I argument da su Lady GaGa i slične pojave tek simpatični, ali prosječni pop „pilići“ koje je (još uvijek) neukusno stavljati u ravan s kraljicom pop glazbe.
Tihomir Ivka
