BLACKsummers’ night
Columbia records
{etRating 3.5}
Jedan od originatora neo-soula Maxwell vraća se u velikom stilu nakon čak osam godina diskografske pauze. Kad se kaže neo ili nu-soul u slučaju ovog pjevača iz Brooklyna koji je na početku karijere (Embrya, 1998.) uživao i vrlo visoki status kod kritike s ove strane Atlantika, ne misli se na Holland-Dozier-Holland manufakturu hitova, još manji na vrući južnjački zvuk Staxa. Organski pristup (tek tu i tamo nešto diskretnih ritam mašina), senzibilni falset, decentne i neagresivne melodije, sve to podsjeća ponajviše na Marvina Gayea, pa i na Princea u downtempo trenucima, s tim da je Maxwell u glazbenim rješenjima ipak konvencionalniji od spomenuta dva genija. Nema «švercanja» kao u hip-hopu, postizanja atraktivnosti sampleovima iz starih hitova, ovo je promišljeni autorski materijal s dubokim poštovanjem naspram tradicije. Nema ni agresivnosti kakvu nosi nova «crna» glazba; kod Maxwella, kao niti drugih neo-soul izvođača nećete čuti psovku, ni prolijevanje žuči kroz angažirane tekstove. Tema je ljubav i sve što ona sa sobom nosi. Ovo je glazba za zavođenje. Inače, Maxwell najavljuje da je BLACKsummers’night, taj ujednačeni komad elegantne glazbe, samo prvi dio trilogije albuma koji će izaći 2010., odnosno 2011. godine.
Tihomir Ivka
