Moby
Resound NYC
(Deutsche Grammophon, 2023)
U svibnju 2023. Moby je objavio ambiciozni retrospektivni projekt naslovljen Resound NYC – riječ je o zbirci reinterpretacija vlastitih pjesama koje je američki producent i autor izvorno napisao ili snimio u razdoblju od 1994. do 2010 u rodnom New Yorku.
Album je izašao za uglednu njemačku diskografsku kuću Deutsche Grammophon (osnovanu 1898), što je činjenica koja tom ambicioznom projektu sama po sebi daje posebnu težinu. Slično je koncipiran i album Reprise koji je svjetlo dana ugledao točno dvije godine prije – u svibnju 2021. Slušamo li ih “u kompletu”, Resound NYC i Reprise tvore koherentnu retrospektivnu cjelinu, jer polaze od slične strategije: izvorne (pretežno elektroničke) skladbe ubaciti u novi, orkestralni aranžmanski kontekst i dodati im drukčiju, mahom akustičnu instrumentalnu paletu.
Ne manje važno, Moby je u oba slučaja angažirao niz gostujućih pjevača i pjevačica različitoga profila, generacija i žanrovskih predznaka, koji su novim izvedbama dodali svježu i manje očekivanu dimenziju. Jedan od šampiona modernog jazza Gregory Porter i kantautorica Amythyst Kiah pojavljuju se na oba albuma, dok su na ovogodišnjem, Resound NYC, angažirani Ricky Wilson (iz brit-pop sastava Kaiser Chiefs), potom jazz soul pjevačica Lady Blackbird, Dougy Mandagi (Temper Trap) i još neki uključujući Margo Timmins i Damiana Jurada – njih dvoje sudjeluju u jedinoj pjesmi koju nije skladao Moby, u (više od) pola stoljeća starom klasiku “Helpless” Neila Younga, skladanom još u ranoj fazi supergrupe CSNY.
Na Resound NYC (a to očito vrijedi i za Reprise) Moby se, tvrdi, nije vodio komercijalnim motivima pojasnivši da ga je snimio iz ljubavi, posve svjestan činjenice da su troškovi nastanka takvog, opsežnog i ambicioznog projekta visoki. Angažiranje orkestra i mnoštva renomiranih gostiju probranih iz svjetske A-lige svakako tome pridonose. Ruku na srce, dobronamjernom slušatelju u takve tvrdnje nije teško povjerovati. Album zvuči grandiozno, ali ne i pompozno, dodatni glasovi i orkestralni zahvati zvučnu su sliku učinili sofisticiranijom. Premda svaka pjesma, od euforične “In My Heart” s Porterovim agilnim baritonom, do sablasno melodramatičnog finala “Walk With Me” (čijem ugođaju nesumnjivo presudno pridonosi Lady Blackbird) ostavlja dojam zasebnog mikrosvemira, album perfektno funkcionira kao cjelina. I to prilično impresivna. Stara glazba ovdje dobiva nove boje, okuse i slojeve i najbitnije, dobiva drugačiju vrstu osjećajnosti – postala je kompleksnija ali je zadržala emocionalnu izravnost, a to je ono što je autoru, prema vlastitom pojašnjenju, i bio cilj.
Istina, Reprise je nešto superiorniji kvalitetom i zvuči za nijansu nadahnutije, no i Resound NYC je preporučljiv svima, a osobito dugogodišnjim Mobyjevim sljedbenicima. Radi se o uspjelom pokušaju ambiciozne reinterpretacije (preciznije, rekonstrukcije) ključnih dijelova vlastita kataloga.