Modest Mouse
Strangers to Ourselves
(Epic, 2015)
Osam godina diskografske pauze, to jest šest ako ćemo računati EP izdanja, mnogo je vremena čak i ako je riječ o bendu s iznimno bogatom diskografskom povijesti koji izdaje materijale nešto više od dvadeset godina.
Modest Mouse je u kreativnim počecima, dakle recimo da su to albumi od “This Is a Long Drive for Someone with Nothing to Think About” do “The Moon & Antarctica” bili bend koji je slagao kompleksne gitaristički usmjerene pjesme i pisao briljantne tekstove koji su odavali nevjerojatan talent i načitanost frontmena Isaaca Brocka.
Albumima “Good News for People Who Love Bad News” i “We Were Dead Before the Ship even Sank” (nakon kojih, 2012, odlazi dugogodišnji basist Eric Judy) dolazi do pomaka u vidu nešto konvencionalnijih pjesama sklonih pop formi i nerijetko blagim orkestracijama. To je, dakako, dovelo do svojevrsne šizme kod njihovih fanova, ali bilo kako bilo, Modest Mouse je obilježio srednjoškolske dane dviju generacija.
Dugoočekivani “Strangers to Ourselves” (“Chinese Democracy” indie rocka?) je, odmah ću reći, više nego solidan album s petnaest pjesama od kojih je nekoliko izvrsnih, a nekoliko ih je filler koji se komotno mogao izostaviti. Je li dobar kao “The Moon & Antarctica” ili “Good News for People Who Love Bad News”? Nije, ali itekako ga se isplati više puta preslušati. Prvi singl bila je pjesma “Lampshades on Fire”, poletna pjesma koju nose klavijature i čiji tekst koji progovara o autodestruktivnoj prirodi ljudskog roda udara finu kontru prividnom optimizmu same melodije. Sljedeće smo čuli “Coyotes” (presladak spot, inače) s relativno slabim tekstom ali nevjerojatno pamtljivim refrenom i općenito nevjerojatno sjetnom atmosferom.
Ključne pjesme na albumu su srcedrapajuća “Ansel” (o nestanku istoimenog brata Isaaca Brocka, “The Ground Walks, with Time in a Box” koja pari kao nešto promišljeniji nastavak pjesme “Dashboard”, njihovog hita s prošlog albuma. Najbolji refren i možda najbolji tekst na cijelom albumu nalazimo u pjesmi “Wicked Campaign”, dok “The Tortoise and the Tourist”, zbog gitara i katarzičnosti podsjeća na “The Whale Song”.
Kao što se moglo naslutiti iz ovih redaka, “Strangers to Ourselves” logični je nastavak onoga čime se Modest Mouse bave više od deset godina. Bend fenomenalno kombinira zanimljive konstrukcije pjesama sa srednjostrujaškim indie rockom, pridodajmo tome Brockovu sposobnost da napiše inteligentan tekst koji lako klizi s jezika (a nije pseudointelektualan) i dobijemo indie rock ploču s glavom i repom. Konačno.
