Moskau
Red EP
((self-released, 2015.))
Janusovski Ivan Grobenski poprilično je zanimljiv lik. S jedne strane idejni je vođa i svira u dijabetičnom gitarističkom pop sastavu Lolita, s druge strane obnaša slične funkcije u prljavom, industrijskom bluz sastavu Moskau.
Da, kažem bluz jer se glazba ovog monokromatskog putujućeg cirkusa zapravo temelji na bluzu; noise i post-punk samo su logični dodaci njihovom sumanutom glazbenom izričaju koji, osim iz bluza, crpi inspiraciju iz estetike mladoga Nicka Cavea te iskonskog industriala i avangarde.
Zvuči pretenciozno i artificijelno? Pomalo, da, ali u ovom slučaju govorimo o iznimno promišljenoj formi ispod koje se krije kvalitetan sadržaj. Također imajmo na umu da se radi o iznimno mladim momcima tako da je svaka natruha pretencioznosti ipak djelomično opravdana.
“Red EP”, drugo studijsko izdanje Moskaua traje tek petnaest minuta i nastavlja tamo gdje je karneval stao s “Moskau EP”. Bitna je razlika nešto što sam već istaknuo, raniji materijal Moskaua oslanjao se isključivo na nasljeđe post-punka i industriala, što znači da su se oslanjali na fantastičnu ritam sekciju i gitarističku buku. Novi im je materijal mnogo atmosferičniji, donekle je čak i melodičan iako i dalje nijedna pjesma nema klasičnu verse-chorus konstrukciju. EP otvara instrumentalom “Sinking Ship” koji se sastoji od šumova i raznoraznih zvukova te usne harmonike snimljene u ječavoj sobi (što pridonosi osjećaju jeze).
Prva “prava” pjesma je “Water Bed” koju nosi mračan gitarski zvuk i zavijanje i urlanje Grobenskog te pseudorefren koji fino razigra cijelu kompoziciju. “King in a Rag” je na neki način spona između dva EP-a zbog izražene funkcije bubnja i basa, a i zavijanje vokala i zvuk gitare jednostavno podsjećaju na ranije pjesme. Za kraj je tu ponajbolja “Oh, Death”. Najrazrađenija, najmračnija, postepeno raste dok Grobenski pjeva o ljubomornom i voajerski nastrojenom bogu, završava napjevom kojem bi možda bolje legao dječji zbor nego ženski vokal, iako jedno i drugo udaraju fenomenalnu kontru tmurnoj i nihilističkoj kompoziciji.
S “Red EP” Moskau su na razmeđu između the Birthday Party (zbog kaotičnosti) i Bad Seedsa (zbog zrelije konstrukcije pjesama). Komotno možemo reći da je ispred njih sasvim solidna budućnost i da će sigurno još koji put uspjet s koncerta otjerati glazbene puriste. Srećom se Grobenski i Ivan Gundić (bubnjar) ne fiksaju u kojekakvim rupama, nego je veća šansa da ćemo ih polupogrbljene nad pivom naći u Krivome putu.
