Noel Gallagher’s High Flying Birds – Noel Gallagher’s High Flying Birds

Noel Gallagher's High Flying Birds
Noel Gallagher's High Flying Birds
(Sour Mash)

Kad je najvećem otočkom bendu s kraja stoljeća došao kraj zbog nepremostivih razlika u karakteru braće Gallagher, već je prošlo skoro puno desetljeće kako su u glazbenom smislu bili nevažna pojava; narodni rock bend koji je punio stadione uglavnom na osnovu prva dva genijalna albuma i na osnovu punjenja žutih stranica novina ispadima, tučama, pijanstvima i  adolescentskim, primitivnim  verbalnim razračunavanjem sa svima na potezu od Georgea Harrisona do Jay-Z-a.

U tom smislu s Oasis nikad nije bilo dosadno. S tako dugom pauzom od zadnjeg autorski intrigantnog glazbenog uratka, čak i prosječni album se na prvu čini kao veliko postignuće.

Noel Gallagher’s High Flying Birds i istoimeni album izaziva baš takav efekt. Ali kad se usporedi s nekom višom referencom, jasno je da su dani autorske snage Oasisa daleko iza. Ne govorimo ovdje u smislu usporedbe s nedostižnim visinama Definitive Maybe ili (What’s The Story) Morning Glory?, već o kompilaciji B-strana singlova Oasis izdanoj pod imenom Masterplan 1998. godine. Niti jedna pjesma s prvog solo albuma Noela Gallaghera nije po originalnosti, nadahnuću, emotivnosti ravna bilo kojoj pjesmi s te kompilacije pjesma odbačenih s prva dva albuma Oasis.

Možda je malo gruba ocjena da Gallagher nije ni na razini B-strana iz svojih najjačih dana, ali kretanje unutar davno zacrtanih glazbenih granica i manirizam umjesto pokušaja istraživanja novog, vidljiva tendencija da se bezidejnost kamuflira oponašanjem stila s megauspješnog Oasis albuma (What’s The Story) Morning Glory? ne daje mnogo prostora da se stekne pozitivniji dojam.

Zanatska solidnost i nekoliko nadahnutih momenata kao u krešendu pjesme “Stop The Clocks” nude premalo iznenađenja za bilo kakvo oduševljenje. Na kraju, Gallagher više ne zna skladati hit, barem ga ovdje nema.

S Liamom ili bez njega, ovo je nastavak prosječnosti demonstrirane na zadnjih par Oasis albuma i vjerojatno tek popunjavanje vremena, intermeco do bratskog pomirenja i velike povratničke stadionske turneje Oasisa. Krv nije voda, a i zov milijuna zelenih novčanica je u pravilu neodoljiv.