The Blue Colour Of The Sky
Capitol
{etRating 3.5}
Nije danas dovoljno imati dobre pjesme da bi se uspjelo. Dapače, skeptici će reći da je to najmanje važno. Čikaška četvorka vjerojatno nije iznajmila PR agenciju da im pomogne pogoditi bilo široke publike, no da je samo do njihove (kvalitetne) glazbe, teško da bi uživali u ugovoru s velikom diskografskom kućom. Njihov adut su spotovi, to jest talent da jednostavne plesne ideje pretvore u pravi mali fenomen. Beskrajno simpatičnu koreografiju za „Here We Go Again“ s posljednjeg „Oh No“ albuma, odplesanu uz pomoć šest pokretnih traka za trčanje pogledalo je na You Tubeu nevjerojatnih 50 milijuna ljudi, ples iz spota za singl „A Million Ways“ je jednako popularan i You Tube je preplavljen imitacijama, od onih sa srednjoškolskih predstava do raznih talent show emisija. Strašna samopromocija i to gotovo besplatno; ti su spotovi koštali koliko i kamera koju sami uključuju prije negoli zaplešu. Dobra ideja zlata vrijedi.
Inače, OK Go su zabavni, više nego solidni college band, bliži engleskoj negoli američkoj školi indie glazbe. Možda je taj dojam djelomično i rezultat činjenice da je prethodni uradak Oh No snimljen u Švedskoj pod palicom producenta odgovornog za briljantni debut Franz Ferdinand. The Blue Colour Of The Sky je poprilično drugačija priča. Bend je zreliji kompleksniji, psihodeličniji, a da nije izgubio ništa od svoje pop poletnosti. Drugačije rečeno, ovdje susrećemo više eksperimentalne funky glazbe u Prince maniri, pa i modificiranog brit-popa jednih Charlatansa iz „Wonderland“ faze kad se pjevač Tim Burgess „ložio“ na falset po uzoru na Curtisa Mayfielda. Frontman Damian Kulash također se oslanja na falset većinu vremena, ali i na modifikaciju vocoderom, no prva pomisao nije Mayfield, već Flaming Lips. Ne bez vraga, OK Go su za produkciju angažirali Davea Fridmanna koji i ovdje dokazuje da onog trenutka kad preuzme produkciju na neki način postaje dio benda, bilo riječ o Pips, Chips & Videoclips ili Mercury Rev. Njegov je rukopis prepoznatljiv, a utjecaj na zvuk presudan. Uobičajeno, The Blue Colour Of The Sky dovodi do ruba distorzije, ali i zgusnjuje zvuk detaljima, sitnim elektronskim trikovima i samo naizgled nesuvislim tonovima. S Fridmannom OK Go se prometnuo u slojevit, glazbeno mnogo izazovniji bend.
Tihomir Ivka
