Patrick Wolf
Lupercalia
(Mercury Records)
Najbolje je ogromnu razliku u pristupu i rezultatu između prethodnog, teško probavljivog The Bachelor albuma iz 2009. i novog djela objasnio sam Wolf riječima kako je prvospomenuti uradak bio pogonjen usamljenošću, hedonizmom, depresijom, suicidalnošću i melankolijom, dok je Lupercalia rezultat perioda kad je sva njegova depresija odjednom zbrisana čistom ljubavlju.
Ova „čista ljubav“ se može svakojako tumačiti, posebice u životu nekoga tko je odrastao u umjetničkoj obitelji, trpio bullying u školi i prolazio kroz razne faze seksualnosti dok nije shvatio i prihvatio da je drugačiji od okoline. Čista ljubav u ovom slučaju rezultirala je čistom pop glazbom, uglađenom i gracioznom, jednostavnim melodijama garniranim elegantnim aranžmanima i vrlo inteligentnim križanjem moderne elektronike s Wolfovim naslijeđem klasičnog glazbenog školovanja na violi i klaviru. Originalno, Lupercalia je trebala biti drugi dio duplog albuma Battle, kojem je upravo spomenuti The Bachelor prvi dio. No Wolf se pod utjecajem vedrijih životnih okolnosti predomislio i odgodio izlazak drugog dijela, promijenio mu ime iz The Conqueror u prigodnije Lupercalia što je antički naziv festivala plodnosti i ljubavi.
S boljim životnim raspoloženjem i povećanom samouvjerenošću 27-godišnjak iz Londona snimio je svoje najprohodnije djelo, neku vrstu baroknog popa gdje se mogu čuti spretno spojene vivaldijevske note i moderni zvuk, nešto ozbiljniji od onog što radi komercijalno atraktivniji Mika. Na trenutke ta će glazba podsjetiti na ozbiljni britanski pop iz osamdesetih, na ono što su radili Black ili The Blow Monkeys. Ujedno, ovo je i djelo gdje se osim autora s jakim talentom za pamtljivu melodiju, Wolf ukazao i kao vrlo uvjerljivi i strasni vokalist. Niti u jednom trenutku ne zapada u ortodoksnost, ne libi se zamiješati ni disco glazbu s klasičnim instrumentima (odlična „Together“), i uspijeva se održati daleko od trivijalnosti.
Apsolutni hit je „The Time Of My Life“, jedna srčana pop slastica koja strši poput jarbola u moru smeća što vlada top-listama. Baš kao i cijeli album; veseli Patrick Wolf je nešto najbolje što se trenutno događa u britanskom popu. Ali, bilo bi previše ovako inteligentnu glazbu i neobičnog umjetnika vidjeti na samom vrhu liste albuma. Ovo je glazba za sladokusce.
