Truelove’s Gutter
Mute/Dallas
{etRating 3.5}
Richard Hawley je reputaciju zaradio kao gitarist Longpigsa i grupe Pulp, no solo radovima se prilično udaljio od autoironičnog art-rocka nekadašnjih suradnika. Pjesme na samostalnim albumima, a dosad ih je nanizao šest, evociraju nostalgični croonerski ugođaj kasnih 50-tih i 60-tih. Posljednja dva najuže su tematski povezana s rodnim Sheffieldom odakle gotovo bez iznimke crpi inspiraciju. Ako se naslov CD-a Cole’s Corner (2005.) odnosio na popularno sastajalište na uglu dviju sheffieldskih ulica, a naziv prethodnog Lady’s Bridge, na jedan od najstarijih tamošnjih gradskih mostova, Truelove’s Gutter iz nekog bizarnog razloga aludira na Thomasa Truelovea – šefildskog gostioničara iz 18 stoljeća.
Specifičnosti jesu lokalne, no Hawley ih je uspio prevesti na univerzalan kantautorski jezik koji se provlači svim, pa i friškim albumom, uz jednu specifičnu, duboko nostalgičnu crtu od koje ne želi odstupiti. Riječ je, naravno, o njegovoj fiksaciji melodramatičnom, croonerskom pop glazbom pedesetih i ranih šezdesetih, zahvaljujući kojoj singlovi poput "For Your Lover, Give Some Time" ili „Open Up Your Door“ (ili bilo koja druga pjesma), zvuče poput nekih zagubljenih, još usporenijih dragulja iz opusa Roya Orbisona. Album je uronjen u tamnu sjetu iz koje nema povratka – no to je Hawleyev svjestan izbor, i jedino mjesto kamo čovjek njegova kalibra i profila zapravo pripada. Nepopravljivi i iskreni romantičar – zadnji u Sheffieldu i jedan od posljednjih na britanskoj rock sceni.
Denis Leskovar
