Savages
Adore Life
(Matador Records; 2016.)
Oko Savages se od samih početaka dizao hype. Nije u pitanju bio samo “Silence Yourself”, debitantski album koji je s razlogom pobrao laude i dosta često titulu najboljeg debitantskog albuma godine, meni osobno u top deset debitantskih albuma u zadnjih deset-petnaest godina. U pitanju je bio i stav benda.
One su u svakom segmentu svog djelovanja mrtve-ozbiljne. Ponekad i pretjerano ozbiljne za neke ljude, iako ne vidim zašto se ljudi žale ako ih zamole da tijekom trajanja koncerta ne koriste mobitele.
Frenetične svirke uživo, nevjerojatno mračna i intenzivna muzika, bend je ponekad znao djelovati prijeteće. U tome nema ničeg lošeg. Post-punk revival u najboljem smislu te žanrovske odrednice, muzika koju Savages radi nije derivativna kao što je čest slučaj u bilo kakvom obliku revivala, Savages su svakako nadogradnja i proširivanje žanra iako cijela priča i dalje bazirana na nasljeđu Siouxsie and the Banshees, Gang of Four, Au Pairs, Public Image Limiteda, Magazinea i Joy Divisiona.
Tri godine je prošlo od briljantnog “Silence Yourself”, hype se stišao i svi su napeto čekali drugi album. Mnogi bendovi čiji je prvi album uzdizan u nebesa (a njihov je) ili pokleknu pod pritiskom ili jednostavno više nemaju što za ponuditi. Savages nasreću nisu jedan od tih bendova.
Na “Adore Life” ton je uspostavljen već u uvodnim taktovima. Neurotičnom, nazubljenom zvuku gitare Gemme Thompson pridružuje se dramatični, uvijek na rubu pucanja vokal Jehnny Beth na “The Answer”, repetitivnoj i standardno frenetičnoj kompoziciji. Već na “Evil” vidimo nešto lakše probavljivu stranu Savages (kao recimo na “She Will” s prethodnog albuma). Plesni groove (produkcija bubnja na momente neodoljivo podsjeća na Joy Division, posebno na breaku) i fino razlomljena gitaristička dionica nose pjesmu prije nego li je razlome, uspore i zatim opet uđu u ritam idealan za plesni podij.
Krunska pjesma albuma, “Adore”, odmak je od maničnog svijeta koji Savages dočaravaju na oba albuma. Kotrljajući bas, atmosferična gitara i pitanje “is it human to adore life?” ubrzo se pretaču u iznenađujuće optimističan album gdje Beth zaključuje: “Maybe I will die maybe tomorrow so I need to say / I adore life”.
“Adore Life” humaniji je od “Silnce Yourself”, što ne znači da je manje mračan, ozbiljan i nervozan. Jednostavno je slavljenički nastrojen naspram života unatoč beznađu i mraku. Savages drugim albumom potvrđuju da su trenutno jedno od najuzbudljivijih imena na sceni i da su (a kao da to nismo znali) mrtve-ozbiljne.
Vjerojatno jedan od najboljih albuma koji ćemo imati prilike čuti ove godine.
