Stephen Malkmus and the Jicks
Sparkle Hard
(Matador; 2018.)
Bilo tko da se iole ozbiljnije bavio indie muzikom morao se susresti s imenom Pavement i Stephen Malkmus. Pavement, epitom slacker rock muzike, jedan od najboljih, najutjecajnijih i najoponašanijih bendova devedesetih i Stephen Malkmus, vrhovni gromovnik indie panteona devedesetih, indie rock arhetip i svetac zaštitnik svakog klinca koji se ufurao u indie rock, čovjek koji nakon gotovo trideset godina glazbene karijere i dalje pronalazi načina kako da uvede novitete u svoje skladbe, a da pritom i dalje zadrži svoje upečatljive gitarske dionice na koje smo navikli još od doba Pavementa, to jest njihovog prvog albuma, “Slanted and Enchanted”, iz 1992.
Uz Pavement, a i cijeli college rock pokret, očito se uvijek vezala određena doza intelektualizma i elitizma. Pavement nikada nije bio bend za mase kao što su u to vrijeme bili Oasis, Blur, Pulp i Suede tamo “preko bare”. I mnogo godina poslije, lako možete zamisliti kako su izgledali fanovi Pavementa. Nekoliko golobradih mladića, poluduge i nepočešljane kose u sasvim običnim majicama i šiltericama u studentskom domu piju piva iz limenke, na gramofonu se vrti (očito) Pavement ili Dinosaur Jr., džoint kruži prostorijom koju krase posteri koji najavljuju koncerte nešto opskurnijih bendova. Misle za sebe da su cool, ali drugi će za njih reći da su šmokljani, čudaci i luzeri. Situacija se proteklih skoro pa trideset godina nije bitno promijenila. I dalje ista vrsta pacijenata sluša Pavement i druge Malkmusove projekte. I dalje misle da su bolji od masa.
Novi album Stephena Malkmusa i njegovih Jicksa krase te prepoznatljive, lijene i prozračne gitarske dionice, Malkmusov specifičan vokal, ali i koketiranje s krautrockom, auto-tuneom i gostovanje još jedne indie rock legende, Kim Gordon (i onda kad čujete pjesmu upitate se zašto nisu prije surađivali). “Sparkle Hard” topla je ploča, prepuna dobrih refrena i lickova i zaigranih aranžmana. Najavni singl, “Middle America”, iste će vas sekunde vratiti u Pavement eru, refren nosi Malkmusov falsetto (koji u jednom trenutku pjeva: “men are scum/I won’t deny”) i neopterećena melodija, dok će na “Bike Lane” posegnuti za jednostavnim beatom bunja i snažniji bas, a tekst će u jukstapoziciju staviti jadikovanje srednje klase o biciklističkim stazama te smrt to jest ubojstvo Freddieja Graya. Nešto žešća “Shiggy” vrtjet će se na svim studentskim radio postajama, dok će vas “Rattler” natjerati na višestruko preslušavanje ne biste li otkrili sve sulude zaokrete ove pjesme gdje se auto-tune i synthevi sudaraju s klasičnim malkmusovskim gitarističkim breakovima.
“Sparkle Hard” ne nudi odmak od njegovog prijašnjeg rada, ali je svejedno dovoljno avanturistički nastrojena i zabavna da je više puta izvrtite. Pola zvjezdice više ako ste fan Malkmusa. A trebali biste biti.
