Taj Mahal & Ry Cooder
Get On Board
(Nonesuch / Dancing Bear, 2022)
Taj Mahal i Ry Cooder uvijek su bili miljenici svjetske kritike – dijelom i zato što njihovi stilovi – koji dijele zajednička ishodišta – signaliziraju otklon od srednje struje. To se očituje u njihovim samostalnim i suradničkim radovima, pa i u novom zajedničkom tribute-projektu Get On Board, zasnovanom na istoimenom 10-inčnom albumu Sonnyja Terryja i Brownieja McGheeja, objavljenom 1952. u sklopu etikete Folkways.
Nije riječ o prvoj suradnji Coodera i Mahala. Sredinom šezdesetih sudjelovali su u bendu The Rising Sons, u postavi kratkotrajna vijeka; raspali su se nakon dvije godine rada, ostavivši dovoljno materijala koji je svjetlo dana ugledao 1993. pod naslovom The Rising Sons Featuring Taj Mahal And Ry Cooder.
Ustvari, Mahal i Cooder vlastitu su estetiku oblikovali proučavajući glazbu svojih blues i folk heroja. Činili su to poput etnomuzikologa – Cooder na neposredan način, iz prve ruke, preslušavajući ploče tradicionalnih roots stilova. Učio je s tih ploča. Robert Johnson, Leadbelly, Elmore James, Sleepy John Estes, te (uz ostale) tandem Sonny Terry i Brownie McGhee pripadaju skupini njegovih ključnih učitelja.
Svirač usne harmonike i pjevač Sonny Terry, te pjevač i gitarist Brownie McGhee najbolje su zajedničke radove dali u razdoblju od početka 60-ih do početka 80-ih, najviše na području piedmont bluesa. Radi se o stilu s istočne američke obale koji se oslanja na ragtime, ali na način da se njegova tehnika primijeni u gitarističkom blues-kontekstu. To se postiže finger-style tehnikom koja omogućuje sinkopirajući način stvaranja ritmičkih i melodijskih obrazaca.
Kako su se u toj priči snašli Cooder i Taj Mahal? Get On Board zvuči ležerno, gotovo poput tuluma dvojice eksperata. Dvojica veterana nisu imali namjeru doslovno rekreirati predloške iz repertoara Sonnya Terrya i Brownieja McGheeja: učinili su to u vlastitom, slobodnom stilu, pri čemu opušteni učinak izvedbi proizlazi i iz kućnih uvjeta u kojima je nastao. Album je većim dijelom nastao u dnevnoj sobi Cooderova sina Joachima Coodera, također glazbenika koji je ocu i njegovom suradniku pomogao na basu i udaraljkama. Mahal i Cooder zagrabili su duboko u izvore: “Drinkin’ Wine Spo-Dee-O-Dee”, “Hooray Hooray” ili pak “Midnight Special” (stotinu godina stara tradicionalna folk pjesma, znana i iz kataloga grupe Creedence Clearwater Revival) reinterpretirane su s dužnim poštovanjem, ali prilagođene senzibilitetu dvojice starih prijatelja.
S jedne strane Get On Board dug je Cooderovoj i Mahalovoj mladosti, a s druge se, kako primjećuju neki kritičari, radi o lekciji iz povijesti bluesa, održanoj u dobrom raspoloženju. Album nije savršen – djelomično zvuči pretjerano razbarušeno i sirovo, čak i nemarno – no u eri glazbene plastike lijepo je katkada čuti i nešto organsko, s ljubavlju istkani ručni rad glazbene i kulturološke vrste koja je polako ali sigurno prisiljena nestati.
