The Men
Tomorrow’s Hits
(Sacred Bones)
The Men su još uvijek relativno mlad bend, okupili su se i počeli svirati 2008. u Brooklynu, i u tom su kratkom roku uspjeli napraviti dosta toga, jako ozbiljne stvari na koje bi, ako već niste, svakako valjalo obratiti pozornost. Nije baš da su poput onih klinaca koji preskaču razrede, ali barem se može reći da sve ispite polažu u roku.
Ovome čime se trenutno bave, privođenjem kraju postepenog prijelaza od opčinjenosti bukom i neredom prema konvencionalnijim oblicima boljeg dijela tradicije rock glazbe za velike, solidne temelje udarili su 2012. na albumu “Open Your Heart”, što je bio nacrt plana koji je zatim usvojen na prošlogodišnjem albumu “New Moon” i EP-u “Campfire Songs”.
Oba izdanja snimili su nekoj kolibi u zagori savezne države New York, to su oni isti obronci gorja Catskill gdje su 1968. nastajali “Music from Big Pink” i “The Basement Tapes”. Čini mi se kao da im je na “New Moon” nedostajalo malo prisebnosti i svježine da album profunkcionira na svim razinama, pa je ove godine objavljeni “Tommorow’s Hits” – naslov, naravno, navodi na krivi trag – nešto poput dovršavanja započetog, ali ovaj put kako je red.
Neke od pjesama s ovog albuma, ako se dobro sjećam, odsvirali su i na jednom od boljih prošlogodišnjih koncerata u Zagrebu. Kada bi se na omotima albuma navodila bibliografija, ovdje bi vjerojatno najzastupljeniji bili Tom Petty, izdanja Neila Younga s Crazy Horseom i svakako Springsteen i E-Street Band, pa biste tako na stvarima poput “Another Night”, “Different Days” ili “Pearly Gates”, da ne znate o kome se radi, vjerojatno pomislili kako saksofon svira Clarence Clemons.
Na “Tommorow’s Hits” nema posebnih intervencija u spomenuti kanon, nema tu preispitivanja postulata na kojima su zasnovani naslovi koji ga sačinjavaju, skoro da je riječ o čistoj reprodukciji, ali se ona izvodi bez greške; što nije baš mala stvar, jer nema puno onih koji trenutno uopće raspolažu kapacitetima za takvo nešto. Uvjerljivo najbolji album koji su The Men dosad snimili.
