The Rolling Stones
El Mocambo 1977
(Interscope, 2022.)
Povijest rocka protkana je desecima, možda i stotinama mitova, no oni stvarni i besprijekorno dokumentirani događaji katkad izgledaju bolje od najmaštovitije skrojenih mitskih priča. I ne samo da izgledaju, nego tako i zvuče: primjerice, od dogodovština Rolling Stonesa u Torontu 1977. mogla bi se ispisati knjiga ili snimiti film – a taj bi film nesumnjivo trebao biti zabranjen mlađima od osamnaest.
Tako je 27. veljače ’77. kanadska policija upala u hotelsku sobu Keitha Richardsa i teškom ga mukom probudila kako bi ga pri punoj svijesti mogla uhititi zbog posjedovanja heroina i “drugih supstanci s namjerom raspačavanja”. S potencijalnom presudom od sedam godina zatvora Richards je tako ugrozio ne samo vlastitu budućnost, nego i budućnost benda.
Kao što je poznato, troublemaker Stonesa iduće godine uspio se iskobeljati iz nevolje. No, što su Stonesi te kasne zime ’77 uopće radili u Kanadi?
Ondje su doputovali kako bi održali “skriveni koncert” u klubu El Mocambo koji prima tristotinjak ljudi, što su napokon – 4. i 5. ožujka – i učinili. Plan je bio jednostavan: publika do zadnjeg trenutka nije bila svjesna činjenice da će ondje nastupiti “najveći rock ‘n’ roll sastav na svijetu”. Onih tristotinjak sretnih posjetitelja (odabranih na principu nagradne igre na lokalnom radiju) bilo je uvjereno da odlaze na koncert ondašnje kanadske rock atrakcije April Wine i njihove anonimne “predgrupe” The Cocroaches. Kad se otkrilo da su Cockroaches ustvari Stonesi, koji su u to vrijeme promovirali studijski album Black and Blue, mogla je početi jedna od najuvjerljivijih koncertnih epizoda u povijesti sastava.
O tome službeno svjedoči live album, prvorazredni arhivski dokument s ukupno dvadeset i tri izvedbe posložene na dvostrukom CD-izdanju, odnosno četverostrukom vinilu El Mocambo 1977. Album sadrži sve izvedbe od 5. ožujka uz nekoliko dodatnih pjesama probranih s nešto inferiornijeg nastupa iz prethodne večeri. No to su puki tehničko-povijesni detalji. Bit je u činjenici da je postava Stonesa – Mick i Keith, Bill, Charlie, novopridošli Ronnie Wood i vanjski suradnici klavijaturist Billy Preston, pijanist Ian Stewart te perkusionist Ollie Brown – zvučala poput (isprike na izlizanom klišeju) dobro nauljenog rock and roll stroja.
Ustvari, četiri pjesme iz El Mocamba, među kojima su blues/rhythm and blues klasici “Mannish Boy” Muddyja Watersa i “Around And Around” (Chuck Berry) već su dostupne na trećoj strani službenog dvostrukog LP-a Love You Live (1977). No tek se sada zaokružuje potpuna slika klupskih Stonesa iz razdoblja kad su odavno bili prerasli svoje klupske korijene.
Osim u uvjerljivosti izvedbe te kombinaciji sviračke discipline i klasičnog Stones-nemara, dio šarma El Mocamba krije se u nekonvencionalnoj set listi. Uz par iznimaka, klasici iz šezdesetih izostavljeni su u korist tada recentnog repertoara. Pjesme s potcijenjenih studijskih ostvarenja It’s Only Rock ‘N’ Roll i (osobito) Black and Blue zaživjele su novopronađenom spontanošću i artikuliranom energijom: punokrvni roker “Crazy Mama”, pseudo-funk “Hot Stuff” i balada “Fool To Cry” još su bolje od posve solidnih studijskih verzija, a isti zaključak vrijedi i za “Luxury”, “Hand Of Fate” te komad pijanističkog jazz-bluesa “Melody” koji je nezamisliv bez Prestonova doprinosa. Tim rijetko izvođenim skladbama dodani su klasici poput “Honky Tonk Women”, “Tumbling Dice” i “Jumpin’ Jack Flash”, a kolaž je obogaćen kraćom serijom nadahnutih blues interpretacija, pri čemu je “Crackin’ Up” (izvorno Bo Diddley) obojena upadljivim reggae-tonovima.
Ako sve to nije dovoljno, spomenimo i kristalno čist zvuk te svojevrsni kuriozitet: falsetto-balada “Worried About You” (skladana za Black and Blue, ali u studijskom ruhu ostavljena tek za Tattoo You iz 1981) svoju koncertnu premijeru doživjela je upravo u Torontu. Ukratko, El Mocambo 1977 jedan je od najuzbudljivijih i najstrastvenije odsviranih koncertnih albuma Stonesa. Tek je za neznatnu nijansu slabiji od nedostižnog, također naknadno objavljenog Brussels Affair (snimljenog 1973), a jednako je dobar kao Get Yer Ya-Ya’s Out!
