The Staple Singers
Come Go With Me: The Stax Collection (Box set)
(Craft Recordings / Stax, 2020)
Nadahnuta i inovativna glazba koja se prevratničkih 1960-ih stvarala u studijima Staxa, u napuštenom teatru u aveniji McLemore u Memphisu, Tennessee, odigrala je bitnu ulogu u razvoju crne glazbe.
Pod okriljem Staxa djelovali su mnogi bitni i utjecajni izvođači. Isaac Hayes, Albert King, Otis Redding, William Bell, Carla Thomas i Booker T & The MG’s (njihov kućni sastav u ključnim godinama) samo su neki s popisa umjetnika koji su definirali specifičan zvuk Staxa. Tom popisu valja dodati i grupu The Staple Singers.
Njihova suradnja s legendarnom etiketom zahvaćala je najpoticajnije razdoblje u povijesti soula i rhythm and bluesa te popularne glazbe općenito: od 1968. do 1974. Šest studijskih albuma iz tog perioda, uz dodatak sedmog, koji sadrži rijetke snimke, singlove i koncertne zapise, reizdani su u formi raskošno opremljenog vinilnog box-seta Come Go With Me.
Prvi album koji su The Staples (pod produkcijskom paskom Stevea Croppera) snimili za Stax naslovljen je – prikladno – Soul Folk In Action. Žanrovske koordinate naznačene su u naslovu pri čemu termin ‘folk’ ipak valja shvatiti slobodno i razmjerno široko – najbliže tom području njihova je interpretacija klasika “The Weight” Robbieja Robertsona i grupe The Band (koju su osam godina poslije zajedno izveli u hvaljenom dokumentarnom filmu Martina Scorsesea “Posljednji valcer”). Temelj kvalitete Staple Singersa činila je kombinacija savršenih vokalnih harmonija, sugestivnost pjevačkih stilizacija Mavis Staples kao primarnog ženskog vokala, te rafinirana glazbena tekstura.
Ona je, dakako, varirala od skladbe do skladbe i od snimke do snimke, no u većini slučajeva reflektirala je otvorenost suvremenim utjecajima. Kasnih 60-ih i ranih 70-ih grupa je osluškivala trendovske varijacije s obje strane sve krhkije barijere koja je bijelu glazbu dijelila od crne. Godine 1970.potpisuju još jedan album u produkciji Stevea Croppera, znakovito naslovljen We’ll Get Over – no niti jedno od ta dva ostvarenja unatoč nespornoj kvaliteti, nije ostvario očekivani komercijalni uspjeh. Tržišni podbačaj albuma We’ll Get Over doveo je do promjene u strateškom pristupu idućeg ostvarenja, The Staple Swingers (1971).
Croppera zamjenjuje Al Bell, dopredsjednik Staxa koji ih je koju godinu prije i doveo u njezino okrilje. Kao bivši DJ i urednik koji je poznavao mentalitet različitih tipova publike, Bell u zvučnu sliku unosi elemente koji su na prethodnim pločama mjestimično nedostajali ili su bili u drugom planu: dodatnu rafniranost, prostornost, toplinu i komunikativnost.
Tako zamišljenoj arhitekturi zvuka pridonio je angažman glazbenika okupljenih pod nazivom Muscle Shoals Rhythm Section (odnosno, The Swampers) – kućnog sastava glasovitih studija u Muscle Shoalsu u Alabami. Uz Bellovu pomoć The Staple Singers transformirali su se u soul zvijezde i zakoračili u mainstream, ne izgubivši ništa od umjetničkog integriteta.
Album Be Altitude: Respect Yourself (1972) kulminacija je suradnje sa Stax-om. Bellov obrazac s prethodnog izdanja The Staple Swingers, doveden je do perfekcije; komponente soula ugrađene su u poticajnu, gotovo plesnu glazbu koja je zalazila na polje funka. Istovremeno, u stihovima su se i dalje prepoznavale ključne socijalne poruke koje su izvirale iz vizije pravednijeg, uključivog i ravnopravnijeg društva, lišenog rasnih i drugih potresa. Be Altitude napokon ih je predstavio široj, ne-žanrovskoj publici zahvaljujući svjetski uspješnoj naslovnoj skladbi (“Respect Yourself”) i jednako inspirativnoj “I’ll Take You There”.
Finalna etapa suradnje sa Staxom iznjedrila je još dva impresivna, iako donekle potcijenjena ostvarenja: Be What You Are i City in the Sky, a oba argumentirano pokazuju da su od početka do kraja suradnje sa Stax-om The Staple Singers održali visoku razinu kvalitete. Box Set Come Go With Me sadrži i dodatni, sedmi LP koji uključuje rijetka singl-izdanja iz toga vremena, ali i nekoliko koncertnih izvedbi s festivala Wattstax, koji je 1972. održan u LosAngelesu kao svojevrsni crni odgovor na Woodstock.
Albumi koje su The Staple Singers objavili u toj etapi vrijedni su kulturni dokumenti, ali u glazbenom smislu figuriraju kao vitalne manifestacije njihovog talenta. Postavimo li priču u širi kontekst, njihov tadašnji opus usporediv je s bitnim onodobnim socijalno angažiranim soul i funk ostvarenjima koje su potpisivali Gil Scott-Heron, Marvin Gaye, Stevie Wonder ili Curtis Mayfield.
Upravo će im Mayfield, nakon što su raskinuli spone sa Staxom, ponuditi angažman u svojoj diskografskoj kući Curtom Records. No to je već dio novog, idućeg poglavlja u karijeri jedne od najznačajnijih vokalnih grupa svojega vremena i jedne od ključnih soul gospel-pojava u povijesti žanra.