Svoje posljednje godine Tina Turner provela je u idiličnom mjestu Küsnacht u Švicarskoj. Provela ih je mirno i izvan očiju javnosti, okružena pažnjom i ljubavlju drugog supruga, šesnaest godina mlađeg Nijemca Erwina Bacha – nekadašnjeg direktora u izdavačkoj kući EMI, čovjeka koji joj je jednom darovao bubreg i općenito, bio uz nju onda kad je to bilo najpotrebnije… U svim bitnim trenucima života.
Trijumf volje, energije i talenta
Kakav je to život bio… Netko ju je okrunio otrcanim naslovom “kraljice rock and rolla”, ali Tina Turner bila je mnogo više od toga. Kao pjevačica emotivno hrapavog, vrištećeg glasa i nezaustavljive energije, plesačica, unikatna vokalna stilistica i povremena glumica, od pedesetih godina prošloga stoljeća probijala se polako ali odlučno, uporna u želji da ne igra ni po čijim pravilima osim u skladu s vlastitima. U tom smislu kritičar Telegrapha Neil McCormick nedavno ju je proglasio najranijom protagonisticom pokreta #MeToo, ukazujući na težak put koji je prošla od siromašne crne djevojčice iz mjesta Nutbush u Tenneseeju (kojeg je 1973. opjevala u prvoklasnom singlu “Nutbush City Limits”) do snažne superzvijezde svjetskog statusa. Zvijezde sposobne preskočiti sve zapreke: rasne i spolne, privatne i poslovne. U najvitalnijim razdobljima karijere, kad bi zbog nagomilanih nevolja mnogi odustali, preživjela je sve, uključujući nasilništvo prvoga supruga i partnera Ikea Turnera.
Ustvari, on je u početku pomogao razotkriti i svijetu predstaviti njezin talent. Bez obzira na osobne mane i prijeku narav, njegove gitarističke, skladateljske i pijanističke sposobnosti, te dar za pronalaženje novih talenata nitko nije dovodio u pitanje. Dokazao se kao rhythm and blues inovator, a mnogi povjesničari njegovu izvedbu “Rocket 88” iz 1951. smatraju prvom rock and roll pjesmom ikad snimljenom.
Pravim imenom Anna Mae Bullock, Tina je rođena 26. studenoga 1939. Odrasla je u disfunkcinalnoj obitelji u ruralnom Tennesseeju, uz polja pamuka i u devastirajućem ambijentu rasne segregacije. Prva pjevačka znanja stječe u crkvenim zborovima, a kad je 1957. upoznala svojeg mentora, bila je već dobrim dijelom pjevački oblikovana: Ike je vrlo dobro znao kakav mu je dragulj upao u ruke. S njegovom postavom Kings of Rhythm najprije surađuje pod imenom Little Ann, a potom postaju poznati u tandemu Ike & Tina Turner. Bila je to pažljivo koreografirana, raskošna i silovita rhythm and blues revija koja će iz temelja promijeniti ustaljenu predodžbu o ‘crnoj ženskoj umjetnici’. Njihov albumski prvijenac The Soul of Ike & Tina Turner uključuje pjesmu “A Fool In Love” s kojom su debitirali u srpnju 1960. godine iskoračivši iz zone rhythm and bluesa na ljestvice pop glazbe. Bio je to važan i simboličan podvig: masovni uspjeh na ‘pop’ listama u to je vrijeme podrazumijevao prodor na masovno tržište s mladom bijelom publikom.
No, u okružju rasne segregacije ranih 1960-ih su još uvijek nastupali na klupskoj sceni predviđenoj za crne izvođače (tzv. “chitlin’ circuit”), sve više šireći krug poklonika. Na pozornici je Ike vukao konce iz pozadine, dok je na prednjoj crti dominirala Tina koja je uz pomoć dodatnih plesačica i pratećih pjevačica (The Ikettes) izvodila najeksplozivniju rock-soul predstavu dotad viđenu: kombinirajući otvorenu seksualnost i dinamiku ranog rhythm ‘n’ bluesa, Ike & Tina gradili su reputaciju koja se kad-tad morala preliti na globalnu rock scenu. Iako su im albumi bili koncipirani više kao zbirka potencijalnih singlova nego kao homogene cjeline, svaki od njih sadržavao je po nekoliko iznimnih skladbi. Naslovna tema LP-a It’s Gonna Work Out Fine objavljenog početkom ljeta 1963., osigurala im je prvu nominaciju za nagradu Grammy. Najbolje snimke iz prvoga dijela karijere, obuhvaćenog suradnjom za izdavačkom kućom Sue Records, mogu se pronaći u retrospektivnoj kolekciji prozaičnog naslova The Greatest Hits of Ike & Tina Turner. Album je objavljen ’65, no tek će iduće godine priča doživjeti pravi vrhunac, suradnjom s Philom Spectorom i monumentalnom izvedbom njegova klasika “River Deep – Mountain High”. Bio je to simfonijski soul epskih proporcija, ‘pojačan’ produkcijskim zvučnim zidom, pjesma čije je kvalitete u ono vrijeme prepoznala samo europska publika (broj 3 na UK top listi). Na domaćem, američkom terenu singl je dočekan ravnodušno, na Billboardovu mizerno niskom broju 88, iako je prolaskom vremena reputacija te snimke sve više rasla, zasluženo.
Mnogo je simbolike i u podatku da je Tina Turner bila “prva ženska umjetnica i prva crna umjetnica” na naslovnici utjecajnog Rolling Stonea, i to već u njihovom drugom broju iz studenog 1967. Dodatno zeleno svjetlo za završni proboj u planetarnu rock-elitu bio je poziv Micka Jaggera da se Ike & Tina pridruže Rolling Stonesima kao predgrupa u sklopu glasovite turneje u jesen 1969, na nastupima u prestižnim američkim dvoranama uključujući prestižni njujorški Madison Square Garden. Kad su dvije godine poslije iz temelja preradili “Proud Mary”, klasik iz repertoara Creedence Clearwater Revivala, otvorila su im se sva vrata – no Tina je već tada bila spremna za samostalnu karijeru. Premda objavljen u sklopu dua Ike & Tina, uspješan autobiografski singl “Nutbush City Limits” 1973. godine razotkriva njezine autorske potencijale. Ipak, solo prvijenac Tina Turns the Country On! (1974) ispunila je reinterpretacijama country i rock klasika u rasponu od Krisa Kristoffersona i Dolly Parton do neizbježnog Boba Dylana. Drugi album Acid Queen (1975) naslovila je prema vlastitoj filmskoj ulozi u Tommyju, filmskoj verziji rock opere grupe The Who u režiji Kena Russella. Odmah potom uspjela se riješiti agresivnog supruga; kad je početkom srpnja 1976., nakon još jedne žestoke svađe i dobivenih udaraca pobjegla od Ikea, u džepu je navodno imala samo 36 centa i karticu benzinske crpke Mobil.
Novostečenu slobodu plaćala je idućih nekoliko godina – umjesto punog zamaha solo karijere uslijedilo je razdoblje opterećeno poslovnim problemima, angažmanima u televizijskim emisijama i loše prihvaćenim albumima. Jedan od njih je Love Explosion (1979) koji uopće nije bio objavljen u Americi. Ni u Europi ga nitko nije ni primijetio, što je Tinu Turner još više guralo u nelagodnu poziciju bivše zvijezde prinuđene izvoditi stare dobre hitove.
U tom svjetlu njezin spektakularan povratak započet koncem 1983. obradom soul klasika Ala Greena “Let’s Stay Together”, ima još veću težinu. Doduše, komercijalnu i pop-kulturološku mnogo više nego umjetničku. Album Private Dancer prije svega i jest tržišni pothvat u potpunosti usmjeren na revitaliziranje jedne posustale karijere. Bio je to trijumf njezine ambicije, ustrajnosti, volje i nesalomljive odlučnosti. Više od svega, to je i pobjeda trajne izvođačke karizme pri čemu ništa nije prepušteno slučaju. Nekadašnju rhythm & blues oporost zamijenila je uglađena pop-rock i syth-pop produkcija. Naslovnu pjesmu napisao je Mark Knopfler, a uz pomoć još nekoliko uspješnih singlova (posebice “What’s Love Got to Do with It”) Private Dancer ubrzo dostiže multiplatinaste vrhunce, te naposlijetku završava pohranjen u Kongresnu knjižnicu kao “snimka iznimnog kulturnog, povijesnog i estetskog značaja”.
Novo poglavlje u karijeri u narednom je razdoblju maksimalno iskoristila. Nastupila je u trećem nastavku distopijske sage o Mad Maxu (Beyond Thunderdome), u filmu koji je proizveo “We Don’t Need Another Hero”, a svako iduće ‘regularno’ studijsko ostvarenje zamišljeno je kao zbirka radiofoničnih adult-pop zgoditaka. Primjerice, Break Every Rule otvarao je hit “Typical Male”, dok je album Foreign Affair sadržavao “Steamy Windows”, “I Don’t Wanna Lose You” i himničnu “The Best”.
Nikoga ne treba čuditi što se autobiografija Ja, Tina (I, Tina, 1986) također pretvorila u bestseler. To poučno štivo poslužilo je i kao osnova za film What’s Love Got to Do with It (s Angelom Bassett u glavnoj ulozi) koji je još jednom, s više ili manje autentičnosti, pokušao osvijetliti detalje jednog fascinantnog životnog puta. Posljednji album Twenty Four Seven objavila je 1999. Osvojila je sva moguća priznanja i počasti, a dvaput je uvedena u Kuću slavnih Rock and Rolla: kao solo umjetnica i polovica tandema Ike & Tina Turner. Rezimirajući njezinu karijeru nameće se samo jedan zaključak: u skladu s naslovom pjesme “Break Every Rule”, s očitim je entuzijazmom kršila i dovodila u pitanje svako pravilo koje joj se našlo na putu.
