All Or Nothing {etRating 3}
Velika Britanija deficitarna je s bendovima koji sviraju čistokrvni troakordni rock bez mnogo mudrovanja iz nekoliko razloga. Prije svega, jer tamošnji glazbeni tisak – poznat po tome da zna proglasiti slijedećom velikom stvari i bendove bez ijednog singla – jednostavno ne ljubi domaće stvari koji zvuče kao da su došli sa zapadne obale SAD-a pa je i do prilike teško doći. The Subways su svoju priliku ugrabili igrom slučaja, na nagovor prijatelja poslali su CD s demo snimkama Michaelu Evisu, organizatoru Glastonburya, najvećeg open-air festivala, koji je preko audicije tražio nove bendove za nastup na «Other» pozornici i izabrao upravo njih. Stvar se, zahvaljujući eksplozivnim nastupima trija – koji čine gitarist pjevač Billy Lunn, bubnjar Josh Morgan i basistica-pjevačica Charllote Cooper – zakotrljala i nastupni album Young For Eternity prikazao je Subwayse kao tehnički potkovane, furiozne glazbenike sposobne za pisanje himni negdje na pola puta između tmastih gitarskih melodija Nirvane i svenarodnih hitova grupe Oasis. U isto vrijeme ispeglani zahvaljujući doprinosu producenta Iana Broudiea iz sladunjavog pop benda Lightning Seeds, i neobično spontani u izrazu, s nezaboravnim killer singlovima poput «Rock&Roll Queen», pokazali su kako mora zvučati inteligentni post-grunge. Do vrhova ljestvica nisu došli, ali su stekli odanu publiku i pobudili određeno zanimanje u Americi. Najava da će novi album snimiti sa studijskim magom Butchom Vigom, zaslužnog za konačni zvuk nekih od najvažnijih američkih albuma devedesetih, Nirvaninog Nevermind prije svih, povećavala je nestrpljivost nakon tri godine diskografske pauze. No The Subways nisu uspjeli napraviti bolji album. Daleko od toga da je loš, samo u njemu ima mnogo više manirizma, proračunatosti i šablona nego na prethodnom. Distorzirani rifovi uz koje noga refleksno kreće u cupkanje su tu, ali melodije nisu za pamćenje. Iz nekog razloga Charlotti Cooper je oduzeta uloga druge pjevačice, prije je tenzija građena upravo na interakciji dva glavna vokala. Možda je stvar i u činjenici da su ona i Lunn u to doba u privatnom životu dijelili krevet, što više nije slučaj, pa je ponešto kemije nestalo. S malo uniformiranijim zvukom The Subways tri godine kasnije podsjećaju na bolje dane nekad hvaljenih sjevernoirskih indie-junaka Ash ili propalih post-grungera iz Australije The Vines.
Tihomir Ivka
