Radio Retalitation
{etRating 3.5}
Mora se priznati, očekivana publika i poruka glazbe koju stvara duo iz Washingtona u debeloj su koliziji. «Radio Retaliation je definitivno najprije političko stajalište…Nema izgovora za šutnju u ovom trenutku suspenzije «habeas corpus» načela, nezakonitih tortura, ilegalnih ratova za naftu i hranu, u doba ekonomskih kriza. Teško je zatvoriti oči i spavati dok svijet oko nas gori. Ako ste umjetnik ovo je pravo vrijeme za dizanje glasa» – kaže povodom izlaska novog, petog albuma polovica benda Rob Garza. S druge strane, njihova glazba se vrti uglavnom na mjestima gdje svi drže oči zatvorene i «spavaju» dok svijet gori. Klubovi na Ibizi s gomilom bogatih gostiju željnih zabave, a ne propovijedanja o propasti svijeta, mondeni lokali, Fashion TV… baš tamo gdje je dekadencija uzela maha i gdje se živi u zatvorenom svijetu povlaštenih bez trunke svijesti o patnjama na koje Thievery Corp. upozoravaju. U navedenoj suprotnosti ima logike – bez obzira na poruke, ovaj je bend ipak jedan od rodonačelnika revivala tako zvane lounge glazbe, koja je po svojoj definiciji namijenjena za opuštanje i luftanje mozga. Kako god, Thievery su tu gdje su, talentirani glazbenici i politički aktivisti za publiku kojoj je do svega stalo više negoli do politike. I čini se da je vrijeme da publiku prošire. Naime, iako ima veze s prethodnicima, «Radio Reatalitation» je puniji «stvarnom» glazbom a ne sanjivom elektronikom za liftove i robne kuće, konzistentniji i ujednačeniji nego prethodnici, iako mu je inspiracija i izvedba na neki način globalna. Prepun glazbenih gostiju, u prilično živom dance ritmu, u finesama je prilagođen gostujućim glazbenicima i njihovim žanrovskim opredjeljenjima. Sa starim suradnikom Sleepyem Wonderom okrenutog reggaeu, uvodna «Sound The Alarm» podsjeća na bolje trenutke podcijenjenih Engleza Dreadzone, kćer slavnog Ravija, Anoushka Shankar sa svojim sitarom obojala je u indijske boje instrumental «Mandala», angažirana «Vampires» s Femijem Kutijem dobila je nešto od magije njegova afro-funka, u «El Pueblo Unido» s manje poznatim Vernyem Varelom prevladavaju prizvuci salse. «33 Degree» je mnogo više u dosluhu s «urbanijim» zvukovima, zvuči kao ambijentalna verzija ranih radova Massive Attack. U ovom, kako kažu, teškom trenutku, Thievery Corporation zvuče prilično nadahnuto a funkcioniraju onako kako se i osjećaju, kao svojevrsna misija UN-a.
Tihomir Ivka
