Rock 80-ih, americana, Bob Dylan i grupa Spacemen 3 – to je najsažetiji popis utjecaja koji se provlače glazbom s albuma Lost In The Dream grupe The War On Drugs, koju je u Philadelphiji 2005. osnovao pjevač i gitarist Adam Granduciel. Ovom eklektičnom mozaiku utjecaja valja dodati još jedno očekivano ime: Bruce Springsteen.
No, s pomalo neobičnom opaskom. Naime, nije riječ o fazi albuma Born To Run, ni o Nebraski (Bibliji akustične noir-americane), pa čak niti o etapi obilježenoj fantastičnim Darkness On The Edge Of Town.
Naime, album Lost In The Dream prošaran je zvučnim referencama na fazu Bossovih synthom okupanih eighties hitova poput “Dancing In The Dark” ili “I’m On Fire”. No, zbrojeni (ali ne mehanički!) s ostalim elementima, oni grade autorski poticajnu i maštovitu cjelinu, s ugrađenim vlastitim DNK-om. To je prepoznatljivo već u uvodnoj osmominutnoj temi “Under Pressure” koja je – premda tri minute predugačka – pouzdan indikator za ono što slijedi.
Najljepša skladba (u konvencionalnom smislu pojma) je “Red Eyes”: uptempo ritam, besprijekorna melodija, dobro pogođen aranžman i bazična emotivnost i nisu mogli polučiti drugačiji efekt. Naslov balade “Suffering” govori sve – no za potpun dojam potrebno ju je okusiti čitavu; ovako melankolično i slojevito rock je doista zvučao samo u nekim prošlim vremenima.
Istina, Lost In The Dream pun je (ne)skrivenih pogleda unazad. No, slušajući ovih deset pjesama teško ih je zamijeniti s bilo čime osim vremena sadašnjeg. Retro ali ukorijenjen u “sada i ovdje”? Mračan ali opet s daškom optimizma? Teško se na modernoj rock sceni može pronaći bolji primjer od trećeg albuma benda od kojeg velike stvari valja očekivati i u budućnosti.
