24 hours
{etRating 3}
Krajem devedestih, prilično dugo s top lista odsutna velška zvijezda s viškom muških hormona, uspjela je uskrsnuti karijeru nizom čudnih suradnji na jednom albumu. Na «Reload» iz 1999. Jones je uglavnom obrade zapjevao i s vršnjacima (Van Morrison) i s «čudacima» (Portishead) i zabilježio priličan uspjeh sa singlom «Sexbomb». Uspjeh i nakaradnost su se stopile u jedno. Izgledalo je kao da se vremena u kojima bi pjesme kao što je «It’s Not Unusual» bile opet aktualne, nikad neće vratiti, a Jones će ostati karikatura u stanju napraviti sve da se vrati na top liste. I onda se pojavila Amy Winehouse, pa hrpa mladih zvijezda naslonjenih na stari soul. Idealna prilika da Tom Jones ponovno bude Tom Jones. U doba pripreme albuma nije ni skrivao da će novi LP zvučati «nešto kao Amy Winehouse». Uglavnom, Jones se napokon vratio u vrijeme koje mu najbolje stoji, glazbeno okruženje šezdesetih a da ga se ne gleda kao na walkman na kasete u doba iPoda. Još zanimljivije, u tom revivalu, Jones je pronašao novo autorsko nadahnuće i napisao većinu pjesama, od kojih neke («Give A Little Love» ponajprije) zvuče kao neki novi klasici. Instrumentalno, 24 Hours je vrlo živahan, zvuči organski s dosta zaraznih refrena izvedenih pomoću brass sekcije. I nije u potpunosti zakopan u prošlost što se može zahvaliti odmjerenoj produkciji tima Future Cut koji su se dokazali u komercijalnim projektima s Sugababes, Kate Nash, Estelle, Natashom Bedingfield, između ostalih. Na kraju, da ne zaboravimo, markantan glas Toma Jonesa i u njegovoj 69. godini izvrsno služi.
Tihomir Ivka
