Wavves x Cloud Nothings
No Life for Me
(self-released, 2015.)
Obožavatelji suvremenog indie/pop punk zvuka vjerojatno su s oduševljenjem primili vijest o suradnji Nathana Williamsa i Dylana Baldija, poznatijih kao ključne figure i glavni kreativni motori koji stoje iza projekta Wavves i benda Cloud Nothings.
Nathan Williams, kralj plaže, čovjek koji stoji iza Wavves i koji 2013. objavljuje fenomenalni i nešto neurotičniji “Afraid of Heights” (gdje uz dosadašnje kalifornijske meke lo-fi utjecaje ubacuje i dozu Nirvane) je svojevrsni fotonegativ Baldija i njegovog senzibiliteta.
Muzika Cloud Nothingsa nosi određenu dozu nihilizma i postadolescentskog bijesa zbog neostvarenih očekivanja i neispunjenih obećanja, samim time srodniji su maloprije spomenutoj Nirvani i znatno su žešći bend skloni bučnim jammovima.
Unatoč različitostima vijest o kolaboraciji bila je dočekana s oduševljenjem, ipak se radi o generacijskim kolegama i ponajboljim autorima unutar njima pripadajućim žanrovima.
Ono što smo dobili je ekstremno neispolirani dvadesetominutni uradak koji, očekivano, leluja između lakih i snenih ljetnih melodija Wavvesa i nervoznih, mjestimice melankoličnih rifova Cloud Nothingsa. Zvuk koji i priliči sudaru Kalifornije i Clevelanda, fina doza punka za ljeto.
Sa svim tim na umu “No Life for Me“ je, više nego bilo koji prijašnji uradak Dylana ili Nathana (pogotovo potonjeg), nebrušeni dijamant, što na momente funkcionira, ali u konačnici ostavlja dojam nezavršenog projekta kojemu ipak nedostaje malo mesa.
Daleko od toga da album ne posjeduje dozu pamtljivih hookova i pjevnih melodija, refren tj. outro od “Nervous“ fino razvija dinamiku i otvara pjesmu, diskrepancija između Nathanovih i Dylanovih vokalnih dionica te crescendo za kraj najsjajniji su trenuci “How It’s Gonna Go“, prve prave numere albuma (započinje nepotrebnih bezimenim instrumentalom), dok će vam melankolija posljednje pjesme, “Nothing Hurts“ ubrizgati nemalu dozu zebnje u tijelo.
Dakle, svakako se radi o nesavršenoj cjelini, ali upravo u tome leži šarm ove ploče. Pomalo shizoidna kombinacija stilova ipak se fino pretapa iz pjesme u pjesmu koje se podlo uvlače u slušni kanal. Album za ljeto. Dok Sunce tone i sjenke su sve dulje. Ljubitelji zvuka dodati pola zvjezdice.
