Yuck
Glow & Behold
(Fat Possum Records)
Yuck, londonski indie rock kolektiv nas je svojim debitantskim self-titled izdanjem iz 2011. oduševio do te mjere da smo već pokopanu britansku rokenrol scenu, opustošenu plagiranjem, neinventivnošću i očajno nemuštim recikliranjem raspalih glazbenih tendencija ponovno odlučili prigrliti i dati joj još pokoju šansu.
Na debi izdanju smo od Yucka čuli njihovu neupitnu očaranost američkom školom Dinosaur Jr.-a, Smashing Pumpkinsa i Sonic Youtha prezentiranu u okviru prikladnom sadašnjoj situaciji.
Daniel Blumberg, tadašnji (u međuvremenu je napustio bend zbog drugih ambicija) je i sam tada priznao kako su u početku razmišljali da im tako nešto treba samo da pronađu oslonac, ali da su se zaljubili u zvuk i ostali vjerni tom konceptu.
S “Glow & Behold” su odlučili krenuti ozbiljnije, usmjerivši se ka nešto lakšim, shoegaze vodama. I ovdje se na prvu može pričati o utjecaju nekih pionira žanra poput My Bloody Valentine, čiji su zvuk nadogradili na postojeći, ali ovo je jedan sasvim novi album. Jedna od stvari koja se “na prvu” vidi su definitivno kompleksnije i slojevitije instrumentalne dionice.
Otvarajuća “Sunrise In Maple Shade”, koja se od gitarskog uvoda a la Broken Social Scene penje ka fenomenalnom closureu okićenom sjajno pogođenim trubama (što vrijedi i za hit singl albuma, “Middle Sea”!), sama po sebi odmah daje naznake stepenice više koju je Yuck samouvjereno zagazio s ovim izdanjem. I dalje su tu kvalitetne distorzirane gitare, tremolo kakvog se ne bi posramio ni sam Kevin Shields, a zvuk je – osim u ljetno obojenoj popičastoj “Out Of Time” dosta sveden na jednu mirniju, stentaniju razinu.
Uspjeh je izdati ovako koherentno izdanje čak i nakon što vam frontmen i glavni kreativac napusti bend, a Yuck je tako pokazao da ima potencijal naknadno otići u još širem, novom smjeru, bez ograničenja i opterećenja. “Glow & Behold” je nešto sjetniji, ali ništa manje melodiozan ni žestok album mladog i poletnog sastava.
Prokletstvo drugog albuma, glup i nepotreban termin za koji su istovremeno krivi i menadžeri i kritika, s ciljem da prodube interes publike i održavanjem hypea, pritom ne shvaćajući kako samo bivaju kontraproduktivni, nitko od njih ne može primijeniti tu. Yuck nastavlja graditi svoj zvuk na iznimno pozitivnim temeljima, i bit će pravi užitak vidjeti što nam spremaju dalje, uz nadu kako ćemo ih uskoro uloviti i negdje unutar Lijepe naše.
