Za šaku ljubavi
{etRating 3}
Hrvatska i Mariborčanin Predin uvijek su se dobro slagali. Pod Hrvatskom u ovom slučaju mislimo na onaj mali segment obrazovane, kulturne, nacijom neopterećene populacije, Predin je pak onaj tip kozmopolite koji mrzi ljudsku glupost, neda se politički manipulirati i ne podliježe niskim strastima dnevnih politika gdje su jednima prvi susjedi „hrvaški hudiči“a drugima Slovenci „gori od Srba“. Nekima to zvuči kao duh jugoslavenstva, a trebalo bi ga tumačiti u Predinovom slučaju da ljude ne treba vrednovati kojoj naciji pripada, nego je li kreten ili normalan čovjek.
No dobro, već gotovo tri desetljeća, što s Lačnim Franzom, što sam, Zoran Predin s ovu stranu granice uživa status dragog redovitog gosta, umjetnika posebnog senzibiliteta. Njegova je snaga u riječi, stihovi mu nisu puka podrška glazbi, funkcionirali bi jednako dobro i u formi zbirke pjesama. Ovaj put, uz pomoć drugog starog majstora riječi Arsena Dedića u ulozi prevoditelja, njegovi hrvatski obožavatelji (i šire na području ex-Jugoslavije) dobivaju njegove stihove – što stare, što nove – na hrvatskom jeziku. Da retrospektivni, pomalo prigodničarski ugođaj bude potpun, svojim je hrvatskim kolegama dao da otpjevaju njegove stvari. Massimo, s iskustvima svojih dvaju albuma obrada, pokazuje i ovdje vještinu reinterpretacije tuđeg. Malo uštogljeno, ali precizno pjeva „Lijepa, dok me ljubiš“ u glazbenoj podlozi razblaženog trip-hopa jedne Morcheebe, Arsen Dedić u zgodnom duetu s Riječankom Martinom Vrbos s Predinovim stihovima „Umornog čarobnjaka“ na svom je terenu šansonjerstva s razlogom. Općenito, starija garda (Aki Rahimovski, Dado Topić) bolje se snalazi s Predinovim predloškom. Gibonni, izuzet iz svog strasnog mediteranskog okruženja i bačen u svijet štokavštine, neprepoznatljiv je. S malo strasti, trade markom njegovog stvaralaštva. Predina, uz Dedića, najbolje pjeva sam Predin. Dah melankolije, zrno hedonizma i boemštine, sve se to čuje u tom glasu, čak i kad se radilo o običnoj ljubavnoj pjesmi kao što je nova „Osoba A“. Stilski ujednačen u koketiranju s elektronskim popom, swingom i jazzom, „Za šaku ljubavi“ lako se sluša. Ne očekujte eksperimente i izazove. Zoran Predin je šarmantni, inteligentni sijedi gospodin. Takvoj (sijedoj i inteligentnoj) publici, namijenjena je i njegova glazba.
TI
