On je upravo napustio Depeche Mode, bend u usponu, i lišio ih glavnog kreativca. Ona je preko novinskog oglasa tražila poluprofesionalni R&B ili blues bend u kojem bi nastupala. Šest mjeseci kasnije bili su najveća electro atrakcija u Velikoj Britaniji.
I danas će nas proći nostalgične srsi kad čujemo prve taktove “Only you”, jedne od najpamtljivijih pjesama iz electro-pop ere s početka osamdesetih. Prostoriju će ispuniti emocije, no paradoksalno je da emocija pri stvaranju Yazoo pjesama zapravo nije bilo. Daleko od principa jednih White Stripes čija draž, uz neospornu glazbenu unikatnost, leži u dubokoj povezanosti dvoje protagonista, prijateljskoj, bratskoj ili bračnoj, svejedno je, odnos dua iz Basildona bio je dogovorni brak, hladni poslovni odnos u kojem je njemu trebao upečatljiv glas da oživotvori skladateljski talent, a njoj talentirani autor koji bi promovirao njen izvanredan glas. Kako danas kaže “glas” u bendu, Alison Moyet, ona i “telentirani autor” Vince Clark, nikad nisu ni popili pivo zajedno poslije snimanja ili koncerata.
Vince Clarke je bio glavni autor na prvom albumu Depeche Mode, iza sebe imao hit “Just Can’t Get Enough” i svijetlu budućnost. Htio je više i ostavio ekipu na cjedilu. O tom razlazu i danas postoje prijepori, no čini se da Clarke nije bio zadovoljan pozicijom tamo negdje u dnu pozornice iza jednog od sintesajzera. Depeche Mode su se poslije početnog glavinjanja oporavili, i basildonsko susjedstvo silom prilika proizvelo je još jednog genijalca – usudili bi se reći puno većeg i važnijeg od Clarkea – Martina Gorea, koji do danas Depeche Mode drži u vrhu popularne glazbe.
Nove ideje bile su na papiru, trebalo je samo pronaći odgovarajući glas. Alison Moyet se upravo razilazila s rhythm&blues bendom The Screamin’ Ab Dabs i dala oglas u Melody Maker kako traži “poluprofesionalni R&B, blues i soul band”. Inače, koliko je Basildon malo mjesto s visokom koncentracijom talenata, govori i podatak da je Moyet išla u isti školski razred s članovima Depeche Mode Goreom i Andrewom Fletcherom i pohađala satove glazbe s Clarkeom, mada nikad nisu međusobno razgovarali. Sudbina će htjeti da će upravo taj, uspjeha i dokazivanja željni glazbenik, s plavim new wave čuperkom i sintesajzerom ispod ruke, odgovoriti na oglas iz Melody Makera iako je bio miljama daleko od soul ili R&B tipa kakvog je Moyet tražila. Zapravo je znao što traži, jer ju je gledao s lokalnim punk i rock bendovima i bio svjestan što svojim “velikim”, upečatljivim glasom može.
U roku od šest mjeseci zajedno će kao Yazoo sa singlovima “Only You” i “Don’t Go” postati najveća britanska electro pop atrakcija, a da se gotovo nisu ni upoznali. Moyet se prisjeća kako u to doba njih dvoje nikad nisu progovorili niti riječ o privatnim stvarima. Samo o glazbi i ničem drugom negoli o snimanju i koncertima. On je ostajao hladan na njene pokušaje da se zbliže i baš kao s Depeche Mode u jednom trenutku samo rekao “ne mogu to više raditi”. Danas će Dave Gahan i društvo priznati u intervjuima kako su nakon Clarkeova odlaska bili u panici jer im nije tko imao pisati pjesme, panika se pretvorila u zavist kad su visoko na ljestvicama vidjeli Yazoo pjesme. Nakon što su odmah po izlasku drugog i zadnjeg albuma – ni godinu i pol kako su stupili u kontakt – objavili da se razilaze, s Moyet se dogodila druga vrsta zavisti. Njen prvi solo album Alf (1984.) došao je do prvog mjesta engleske top liste, dok se Clarke mučio, prvo s ad-hoc projektom Assembly, da bi prvi album novog stalnog benda Erasure doživio neuspjeh. Erasure se u biti dogodio na sličan način kao i Yazoo. Ovaj je put Clarke dao oglas u Melody Maker. Izabrao je 43. s audicije Andya Bella, mladog plavog ljepotana, i s njim je, za razliku od Moyet, odmah uspostavio prisan odnos. Odbačenu družicu je to morilo i izazivalo zavist.
Kako vrijeme liječi sve probleme, tako na kraju nitko oko Vincea Clarka, koji sam za sebe kaže kako mu ide bolje sa sintesajzerima nego s ljudima, danas nema razloga s gorčinom se sjećati početka osamdesetih. Depeche Mode su i dalje najveći electro-bend na svijetu, Alison Moyet imala je dugu i uspješnu solo karijeru, a i Erasure su i dalje tu, ako je to ikog briga. Činjenica jest da je Vince Clark svoje kreativne vrhunce doživio s osobom s kojom je jedva razgovarao. Prvi album Depeche Mode bilo je iskrenje novog talenta, ali nešto poput prvih mačića, Yazoo kvalitativni klimaks, a Erasure svojevrsna pop-dekadencija, elektronska komercijala na rubu kiča.
Na kraju, nakon 16 godina bez ikakvog kontakta Moyet i Clarke su uspjeli ponovno sjesti za stol i dogovoriti turneju sa starim materijalom. Zanimljivo i sasvim u skladu s turbulentnim odnosom, ne kao bi proslavili 25 godina nastanka Yazoo, već 25 godina razlaza.
