Za vrijeme održavanja AV sajma u Zagrebu 2006. godine u organizaciji našeg časopisa, jedan od viđenijih gostiju bio je i Tim de Paravicini, slavna ikona svjetskog audia i sinonim za tvrtku EAR-Yoshino. Razgovor s Timom vodili smo posljednjeg dana sajma u caffeu Sheraton Zagreb Hotela.
Razgovarao: Neven Kos
Tim, recite nam za početak, nešto o vašem djetinjstvu. Koja su vaša prva sjećanja vezana uz glazbu, i kako se pojavio interes za audio tehniku.
Dok sam kao dijete živio u Africi, mama je dosta slušala ploče klasične glazbe. Živjeli smo u divljini, bez struje, a mama je jako voljela slušati klasične skladbe za klavir, jer ju je ta glazba podsjećala na domovinu. Od tada sam lud za glazbom i pločama. Kada sam s 12 ili 13 godina došao u Englesku na školovanje, započeo sam se zanimati za elektroniku, i počeo sam raditi gitarska pojačala i vlastite gramofone. S dvadeset godina svirao sam bubnjeve u bendu, ali svejedno sam uvijek želio raditi vlastitu elektroniku.
Koja vam je glazba najdraža. Koju glazbu slušate u neobaveznim situacijama, a koju za kritičko slušanje?
Kad sam bio mali slušao sam klasiku. Ali, kako su ostali klinci slušali R’n’R, Billa Haleya, Elvisa Presleya, i ja sam se brzo preusmjerio na tu vrstu glazbe. Danas pretežno slušam R’n’R, jazz, npr. Ramseya Lewisa, Theloniousa Monka, moderni jazz, blues, a volim poslušati i bluegrass i američke i engleske bluesere.
Većina ljudi misli da je klasična glazba jedina pogodna za kritičko slušanje uređaja. S druge strane, ja za kritičko slušanje, za testiranje uređaja koristim razne vrste glazbe – jazz pa čak i matricu Propellerheadsa iz Engleske – vrlo dobra i čista snimka. Koristim mnoge vrste glazbe jer točno znam o čemu se radi. Uvijek sam bio fasciniran dubokim, subsoničnim basom, i zato i nastojim kod snimanja glazbe uhvatiti te subsonične informacije, jer one bitno utječu na ritam glazbe. Volim i čiste i ugodne, meke visoke frekvencije. Uzmite npr. snimku Johna Ogdona. Jako smo se potrudili oko te snimke. Snimali smo pomoću stereo mikrofona udaljenog 10 metara od klavira, kako bih naglasio stereo efekt, radije nego neki prostorni, hall efekt.
Uvijek sam bio ljubitelj QUAD elektrostatskih zvučnika, i to je zvuk kakav volim. To su još uvijek jedni od najboljih zvučnika, i moji najbolji veliki zvučnici, kojih sam do sada izradio svega pet pari, i koje bi se prodavali po cijeni od 30-40 tisuća eura, idu do bez gubitaka do 20 Hz, a pri 10 Hz pad je samo 8 dB. Bas je takav da tres zidove.
Koje zvučničke jedinice koristite?
Modificiram bas drivere. Koristio sam Focal i Scan Speak drivere koje sam prilagodio svojim potrebama. Koristim i Jordan Watts 50 mm drivere, njih 16 za pokrivanje srednjetonskog područja, u stvari frekvencija od 150 do 30.000 Hz.
Spomenuli ste Quad ESL. Dugo ste već u ovom poslu. Koje proizvode smatrate svojevrsnim prekretnicama u audio povijesti?
Quad se pojavio prije skoro pedeset godina, s 57-icama. Tradicionalni proizvodi izazivaju određeno poštovanje. Među njima su stara McIntosh i QUAD pojačala. I Japanci su svojevremeno radili odlične receivere. Sansui je imao odlične uređaje, bolje od mnogih europskih uređaja tog vremena. Mislim da su i Amerikanci u izradi dobrih pojačala nadmašili Engleze. Ali što se tiče zvučnika, mislim da je Engleska uvijek bila broj jedan. Pogledajte Goodmans, npr. Tannoy Gold je još uvijek dobar zvučnik.
Trenutno, baš i nema mnogo stvarno uzbudljivih zvučnika na tržištu – svi su se okrenuli proizvodnji stiliziranih kutija, ali zvuk se zapravo unaprijedio. U svom proizvodnom pogonu na primjer, koristim BBC zvučnike iz 1948., model LS5, koji koristi 18 inčni PTH širokopojasni driver, osjetljivosti 102 dB/W. Ljudi su još uvijek impresionirani odličnim zvukom tog zvučnika.
Thiel radi dobre zvučnike, iako im novi modeli nisu tako dobri kao stari. Marten Design iz Švedske su odlični zvučnici, bolji od mnogih na tržištu, ali i vrlo skupi. Wharfedale je danas jeftin i proizvodi se u Kini, ali više nije tako dobar i ozbiljan kao nekad.
Kada govorim o cijevnim pojačalima, mislim da je na tržištu prisutno previše proizvođača. Unatoč tome, nema novotarija, inovacija, sve su to klasični dizajni, a razlikuje ih samo vanjski izgled. Ali to me ne brine, jer se ne zamaram konkurencijom. To vam je otprilike kao i s Aston Martinom. Oni rade sportske aute na svoj način – Aston Martin nije Ferrari, nije Porsche, ali je i dalje odličan sportski automobil.
Koja su glavna tržišta za vaše proizvode?
Dobro poslujemo na Dalekom Istoku, Njemačkoj, Francuskoj, Americi, iako je Amerika teško tržište jer ima jako puno domaćih proizvođača. Unatoč tome, u Americi sam stekao određenu reputaciju. Hrvatska, Rumunjska, Turska, to su nova tržišta na kojima nastupamo, a početni rezultati su vrlo dobri. Jasno nam je da je Hrvatska mala zemlja i da nikada neće prerasti u veliko tržište za naše proizvode kao Njemačka i Francuska. Danas čak i Rusi kupuju naše proizvode a to je dobro, jer prije dvadesetak godina nismo mogli prodati ništa zemljama iza željezne zavjese.
Kako ste započeli vašu tvrtku?
EAR-Yoshino je započeo život kao Esoteric Audio Research 1976. godine. Nakon mog povratka iz Japana radio sam za nekoliko engleskih tvrtki jer sam trebao proći razdoblje prilagodbe i upoznavanja s prilikama i ljudima na engleskom tržištu. U to vrijeme sam napravio pojačalo 509. To je bilo vrijeme kada su cijevna pojačala bila skoro mrtva. Konkurencija mi je bila, recimo, Naim s, u to vrijeme, ne baš sjajnim proizvodima. Trebao sam se dobro potruditi da nas tržište prepozna i da komercijaliziram pojačalo, jer su ljudi mislili kako je glupo dati toliko novca za pojačalo zastarjele tehnologije. Kao što vidite, uspjeli smo.
” Mi smo Aston Martin Hi-Fi svijeta “
Koliko danas imate zaposlenih?
Ako ubrojim svoju suprugu (Oliva de Paravicini) i tajnicu, ima nas šest. Mali smo jer ne želimo postati veliki. To znači da smo prilagodljivi, a Panasonic nam ionako nikada nije bio konkurencija.
Spomenuli ste Wharfedale i Daleki istok. Što milite na koji način sve češće prebacivanje proizvodnje na istok utječe na percepciju audija, i Hi-Fi-a općenito?
Osobno, ne želim proizvoditi na Dalekom istoku. Znate, uvijek će biti ljudi koji će htjeti i moći u centru Londona kupiti ručno izrađene cipele ili odijela. Ako proizvodite na istoku, mijenjate sliku o sebi, a ona sigurno tada više nije na strani ekskluziviteta. Radije ću žrtvovati dio zarade, jer moja je filozofija uvijek uključivala prije svega dobar zvuk, kako u studiju, tako i kod kuće. Prema tome, sigurno neću proizvodnju premjestiti u Kinu. Pogledajte Wharfedale i Quad, oni su danas u vlasništvu velikih kineskih korporacija i trude se održati imidž Quada kao high-end tvrtke, a Wharfedale smjestiti u pristupačnu, mid-end kategoriju. Ipak, ne mogu previše govoriti o QUAD-u i Wharfedaleu, jer još uvijek za njih pomalo vršim neke konzultantske usluge. Iako možda izgleda da su mi konkurencija, one to u stvari nisu. Ako im mogu pomoći da postanu uspješne, svakako ću to učiniti. Novac jednostavno nije moj bog i ne upravlja mnome. Ja nisam biznismen i u tome ne vidim ništa zabavno.
Sinoć smo načeli temu vašeg pojačala 834T s mosfet izlaznim stupnjem i izlaznim transformatorima. Koja se ideja skriva iza ovog koncepta.
Ideja iza 834T je cijevno pojačalo s mosfetom u izlazu. Pojačalo mora biti pouzdano i imati isti karakter zvuka kao cijevno pojačalo – znači isti damping faktor, karakter basa i visokih, uz korištenje klasičnih tehnika. Kao i cjevaš, i ovo je push-pull pojačalo, s push-pull izlaznim transformatorom, visoke impedancije primara. U ovom slučaju jednostavno nisam mogao napraviti pojačalo bez izlaznog trafoa. Dobar transformator ne šteti zvuku, a zadržao sam dodatnu prednost cijevnih pojačala: u slučaju da nešto krene po zlu, pojačalo neće uništiti zvučnike kupca. Potrošio sam 10 godina osmišljavajući ovaj dizajn, i prije tri godine pojačalo je konačno je bilo gotovo. Na tržištu je već oko dvije godine. Pojačalo izgleda kao klasični cjevaš, npr, 834 il 534, a hladnjaci su veliki. Osim tog razvija 100W, umjesto 70W po kanalu, što je slučaj kod cijevnog dizajna u istom kućištu.
Izlazni transformatori su ključni elementi u vašim cijevnim pojačalima. Što ih čini tako posebnima?
Uz iskustvo u projektiranju transformatora koje sam stjecao 40 godina, uvijek sam želio biti bolji od drugih. Dok sam radio za japanski Luxman, napravio sam neke transformatore za uređaje koje smo tada radili. Ipak, uvijek se radilo uz neke kompromise i morao sam pronaći način kako da iz zadanih uvjeta proizvodnje izvučem najbolje i da budem bolji od ostalih. Ključ je u tome da ne moram kupovati gotove transformatore, dok drugi moraju. Tako imam bolju kontrolu nad proizvodima, materijalima i ostalim. Kada imam gotov i dokazan projekt, specifikaciju i projektnu dokumentaciju, lako mogu pronaći majstora koji će mi namotati transformatore.
Imate modele koji počinju s 8 i modele koji počinju s 5. Što se krije iz brojki?
Prvo pojačalo koje sam izradio bilo je model 509. Razlog zbog kojega sam ga tako nazvao bio je jer su to vrijeme svi pojačala nazivali “nešto-50”, “nešto-80”, “nešto-100”, “100-nešto”. Nisam želio ići tim putem jer se želim razlikovati od drugih. A kako sam koristio cijev PL509 i pojačalo sam nazvao model 509. To je 100W pojačalo, a sva ostala pojačala u kojima sam koristio tu cijev nazvana su 519, 529, 549, uvijek sa znamenkama 5 i 9. A razlog za 8? Prvo pojačalo u kojem u sam koristio cijevi EL34 je bio model 834. Razlog oznaci dolazi od 8 komada El34 lampi u izlazu. Kad sam napravio pripadajuće gramofonsko pretpojačalo, nazvao sam ga 834P. Kasnije sam samo nastavio s tom serijom brojeva. Lako je nazvati nešto “pretpojačalo”, “pojačalo”, ali kad sam došao do CD playera, nazvao sam ga Acute jer je CD playeru mnogo teže dati ime. Mislio sam ga nazvati The Statement, ali to bi zvučalo previše arogantno i pretenciozno.
Kad već spominjemo CD player, koji vam je omiljeni digitalni format?
CD player kojega proizvodim namijenjen je samo reprodukciji formata 44,1kHz/16bita. Želio sam napraviti SACD player, ali trenutno je previše nejasnoća i nervoze na tržištu oko toga koji će format biti glavni u high-end segmentu tržišta. DVD, DVD-A, SACD, mnogo je formata, tržište nije stabilno i ne možete napraviti stroj koji će pokriti sve formate. Mislim da će tržištu trebati još godinu, godinu i po dana dok se ne stabilizira. Dosta toga ovisi i o tome hoće li iPod pomesti tržište ili ne (smijeh).
Sa CD playerom sam želio postići najbolju moguću rezoluciju u okvirima formata, a Wolfson čipovi za D/A konverziju su vrlo dobri. Ne koristim nikakva operacijska pojačala između DAC-a i cijevnog izlaznog stupnja, ali koristim analogne filtere jer sam želio izbjeći bilo kakve neželjene šumove u visokim frekvencijama.
Filter je pasivan?
Jest, ali propušta signal sve do 50kHz. Nisam želio nikakve smetnje frekvencija 88,2 kHz ili 192 kHz da unište pojačala ili zvučnike. Tu je i balansirani izlaz s analognom kontrolom glasnoće jer ako koristite digitalna kontrolu, ona pri razini –30 ili –40 dB jednostavno zvuči izrazito loše, kao MP3, jer da biste smanjili glasnoću, morate reducirati bitove. S ovim playerom, ako želite jednostavan audio sustav, potrebna su vam samo dva mono pojačala i zvučnici. Kako CD ima izlaz od 5V lako ćete s njim potjerati svako pojačalo. Mnogi cijevni CD playeri koriste umjetne trikove kao bi zvučali mekše, npr. frekvencijska krivulja je na -3dB pri 20kHz. Ja to nisam želio i morao sam pronaći druge načine kako da postignem dobar zvuk. Zadovoljan sam rezultatom. Ovaj player nije najskuplji na svijetu, jer takvi nikada ne prolaze dobro na tržištu. Acute predstavlja dobru vrijednost za uložen novac. Za nešto manje od 4 tisuće eura ovo je vrlo dobar uređaj.
Nedavno ste predstavili i vaš gramofon. Ima li još ikakvog prostora za unaprjeđivanje gramofona?
Već dvadeset godina smišljam kako napraviti bolji gramofon. Jednostavno u tih 20 godina nisam imao vremena ga izraditi. Kako imam samo dvije ruke, uz ostale poslove nisam stigao pozabaviti se gramofonom. Prije tri godine sam konačno odlučio napraviti gramofon. Mislim da vinil nije mrtav, imam vjeru u vinil, ali trebao sam proizvesti bolji gramofon od ostalih i za to mi je trebalo vremena. Nisam napravio najveći i najteži gramofon na svijetu. Znate, ne morate imati težak tanjur da biste dobili dobar zvuk, gramofon ne mora biti ogroman. Važna je tehnologija. Već dugo u glavi imam koncept tog gramofona, a sve se svodi na to da svi dijelovi gramofona moraju biti dobro izolirani od tanjura i ručke. Ručka i tanjur moraju biti dobro učvršćeni i međusobno povezani kako bi izvukli sve informacije s ploče. Pogonski dio tanjura magnetskim je sustavom povezan s motorom, a ovjes ručke koristi jedinstven sustav opruga. Hod opruga iznosi samo dva milimetra jer ne očekujemo potres, ali će efikasno izolirati ručku od vibracija poda ili buke sobe.
Kako je rekao Harry Pearson, odjednom više ne čuješ buku i vibracije, već samo glazbu, ali i defekte na ploči uzrokovane lošim otiskom, i slično. Vrlo sam zadovoljan s gramofonom. Nije baš jeftin za proizvodnju jer je neke dijelove dosta teško izraditi. Cijena mu je oko 12 tisuća eura. Oprostite, ali ima i skupljih gramofona. Dugo sam radio na gramofonu i nisam ga mogao napraviti jeftinijeg, bez da ozbiljno ne kompromitiram zvuk. Dosta slušam vinile i nisam ga završio sve dok nisam bio u potpunosti zadovoljan. Osim toga vučem i iskustvo iz studija u kojemu se naviknete na određenu kvalitetu koje se teško odreći.
” Novac jednostavno nije moj bog i ne upravlja mnome. Ja nisam biznismen i u tome ne vidim ništa zabavno. “
Što mislite o tzv. digitalnim pojačalima?
Digitalna pojačala polako ulaze u modu. Nažalost ona ovise o analognoj povratnoj vezi kako bi postigla dobre specifikacije i rezultate. Njihov glavni problem je da i dalje zvuče upravo tako, kao digitalna pojačala. Nemaju topline. Nije nemoguće napraviti dobro zvučeće digitalno pojačalo, ali je vrlo teško. Ako koristite neke tehnike, npr. nositelje vrlo visokih frekvencija, moguće je postići dobar zvuk digitalnih pojačala, ali svejedno trenutno nisam njima baš impresioniran. Ona mogu dobro poslužiti kao pojačala za auto naprimjer, ili tamo gdje se od uređaja traži malo zagrijavanje, ali u kućnoj upotrebi…, nisam baš toliko zabrinut za globalno zatopljenje da bih ih koristio.
Proizvodite i profesionalnu i kućnu elektroniku. Ima li kakve razlike u stvaranju ovih uređaja i njihovoj proizvodnji?
Kod profesionalne, kvaliteta zvuka jednako je važna kao i kod kućnih uređaja. Ali kompresore i slične uređaje glazbenici koriste kao sredstva umjetničkog izražavanja i zato ove komponente trebaju svoju zadaću vršiti transparentno koliko je to moguće.
Magnetofon je drugačiji, ima drugu tehnologiju i zahtijeva druge vještine, ali u konačnici ono što je bitno uništava li uređaj zvuk ili omogućava da zvuči kao original.
Što je važnije, mjerenje ili slušanje?
Važno je oboje. Ne možete tvrditi da je samo mjerenje važno, Morate znati što je u mjerenjima važno il kritično. Kad vidim mjerenja, moći ću reći zašto neki uređaj zvuči ovako ili onako. Već odavno znam kako izobličenja od 0 posto nisu potrebna. Čovjekov slušni aparat kaže da je 0,1 posto dovoljno. Morate poznavati sustav i osjetljivost slušnog aparata i koje frekvencije, vrste izobličenja ili tlaka utječu na njega. “Digitalni” ljudi ne poznaju taj sustav.
Odnedavno možemo čuti dosta dobrih komentara na vaše pojačalo EAR890. Ima li velike razlike između tog i modela 834?
Model 890 ima veće transformatore i jače cijevi i stoga sam mogao napraviti ne samo snažnije pojačalo nego i bolje . Pojačalo 834 nije loše, a i mnogi si ne mogu priuštiti skuplje pojačalo. EAR890 ima odličan odnos cijene i kvalitete i namijenjen je onima koji si ne mogu priuštiti smiješno skupa pojačala, a traže najbolje. Na tržištu imate mnogo proizvoda sa smiješno viskom cijenama, ali takvi se uređaji teško prodaju – nisu uspješna.
Spomenuli ste ovih dana i vaše nove proizvode, kao što je EAR868 pretpojačalo.
Da, EAR868 dolazi kao zamjena za 864. Ima iste funkcije u istoj kutiji, ali ima daljinski za lijenčine u SAD-u i drugdje. Želio sam koristiti samo PCC88 cijevi (kao i u top-modelu pretpojačala 912) jer je ECC83 trenutno nepouzdana a i njena proizvodnja je neizvjesna, u kvalitativnom smislu. Cijevi PCC88 imate na svakom koraku i o njima ne moram brinuti. Model 868 će biti oko 10 posto skuplji od modela 864.
Predstavili ste i nove zvučnike. Radi li se o visokoosjetljivom modelu?
Da, sa zvučnicima sam želio postići posebnu kvalitetu zvuka srednjetonskog područja, nešto kao Quad ESL. Koristim horn-visokotonac, ali želio sam postići i dobru rekreaciju prostora. Sad polako s njima izlazim na tržište kako bih ispipao bilo kupaca i mogućnosti proizvodnje.
Koja će biti maloprodajna cijena?
Mali model će biti oko 5 tisuća eura. Nije preskup.
Imate li ikakve veze s DIY zajednicom?
Nisam baš previše u tome jer su tamo svi ludi. Ljudi na forumima pričaju loše jedni o drugima, a ja ne volim takvu politiku i nastojim je izbjeći. Meni to ne treba. Šteta što je tako, jer uz više suradnje svi bi imali više koristi. Neću više o tome.
Za kraj, vaše impresije nakon boravka u Zagrebu?
Impresioniram sam sajmom, gradom i ljudima. Želio bih se vratiti i sljedeće godine. Vrlo sam zadovoljan.
Hvala vam najljepša na dolasku i razgovoru.