Ildiko Raimondi, rođenjem rumunjka, danas hvaljena sopranistica, članica ansambla Bečke državne opere, snimila je u suradnji s Leopoldom Hagerom, austrijskim dirigentom koji u djelima bečke klasike pripada u sam vrh svjetske reproduktive, a koji je poznat zagrebačkoj publici kao redovit gost dirigent koji ravna Zagrebačkom filharmonijom u “Velikom Lisinskom”.

Austrijski skladatelj koji je stvarao na prijelazu iz klasike u romantiku, Franz Schubert (1797-1828), većinom je poznat po svojim pjesmama za glas i klavir. Među osamstotinjak ovih dijela najpoznatiji su mu ciklusi “Lijepa mlinarica” i “Zimsko putovanje”. Potonji, u 24 solo pjesme koje je Schubert skladao na stihove Wilhelma Müllera opjevava tugu napuštenog ljubavnika koji tražeći lijek za svoju ljubavnu bol odlazi u drugi grad.

Osmi album francuske pijanistice Hélène Grimaud ujedno je i njen prvi koncertni objavljen za Deutsche Grammophon. Pomalo neuobičajen repertoar čine Mozartovi klavirski koncerti: “Klavirski koncert br. 19 u F duru K.459” i “Klavirski koncert br.23 u A duru K. 488”, između kojih su uvrštene arije: “Chi’io mi scordi di te?” – “Non temer,  amato bene K.505”, u kojima se Grimaud i Komornom orkestru Bavarskoga radija pridružila zvijezda u usponu, njemačka sopranistica Mojca Erdmann.

Talijanski bas bariton koji se proslavio ulogama u operama Cosi fan tutte, Don Giovanni, Les Noces de Figaro, Carmen, Faust i mnogim drugim, za svoj prvi solistički album odabrao je, pomalo neočekivano, sedamnaest arija Georga Friedricha Händela. Izuzmemo li činjenicu kako je album objavljen u godini kada smo obilježavali 250-u obljetnicu kompozitorove smrti i pretpostavimo joj drugu – kako je D’Arcangelov otac bio orguljaš, te kako je prema vlastitim riječima proveo „puno vremena slušajući njegovu (Händelovu) glazbu” kao i to daje u Händelovo doba “Bas” objedinjavao dionice basa i baritona, D’Arcangelov izbor prestaje biti neočekivan.

Mad scenes (Scene ludila) proslavljene francuske sopranistice Natalie Dessay Virgin Classics objavio je 2009. godine. Da je pred nama kompilacijski album sugerira nam duhovita naslovnica koja prikazuje usnulu Natalie Dessay čiji san vidimo u staklenoj snježnoj kugli (Ona u ulozi Donizettijeve Lucije di Lammermoor, okrvavljene – obavijene snijegom), dok joj nad glavom visi mobil sastavljen od elemenata koji bi, poput spomena ludila u naslovu, trebali stvoriti nelagodu. Naslov „mad scene” ispisan je slovima izrezanim iz novina – poput onih u porukama otmičara, dok o tankim nitima vise imena protagonistkinja s albuma (Lucie, Ofelije, Elvire, Cungonde, Dinore), sugerirajući kako funkcioniranje njihova racionalnog uma (o)visi o koncu.

“Stabat Mater”, uzvišena pjesma, nastala krajem 13. stoljeća, koja opisuje Marijine boli kod Kristovog raspeća, inspirirala je mnoge skladatelje. Palestrina je skladao „Stabat Mater” za zbor a capella dok su Caldara, Scarlatti, Vivaldi, Verdi, Bocherini, Haydn, Rossini, Dvoržak skladali za soliste, zbor i orkestar no, najpoznatija i najizvođenija zasigurno je “Stabat Mater” Giovannija Battiste Pergolesija čiju je 300. godišnjicu rođenja glazbeni svijet obilježavao čitave prošle godine.

Nizozemska violinistica Janine Jansen koju londonski BBC svrstava u pripadnike Nove umjetničke generacije nije nepoznata hrvatskoj publici,  posljednjih ste je godina imali priliku čuti u Dubrovniku gdje ja nastupila na festivalu komorne glazbe “Julian Rachlin i prijatelji”.