Jazz recenzije

Koliko je istraživanje glazbe zanimljivo i nepredvidivo dokaz je saksofonista Colin Stetson čiji maleni diskografski opus možemo definirati nečim  novim i drugačijim, daleko od fraza ili klišeiziranih izjava. Recenzirano izdanje spada u red albuma koji momentalno grabe punu pažnju slušatelja i koje svojom energijom uspijevaju komunicirati na sebi svojstven način.

Posegnuti za povijesnom snimkom nekog od velikih jazz umjetnika uvijek sa sobom nosi i malu dozu skepse. Radi se uglavnom o snimkama lošije tehničke kvalitete ili zabilješkama nastupa koje su u svoje doba iz nekog razloga bile ostavljene u arhivi bez ozbiljne namjere da budu objavljene. Takva izdanja su kasnije uglavnom namijenjena kolekcionarima i tu polako završava njihova priča.

Prije nešto manje od dva desetljeća dvojica velikana udružili su snage i snimili album “Steal Away” koji je vrlo brzo stekao popularnost i daleko izvan dometa standardnih jazz uradaka. Radilo se o interpretacijama duhovnih i tradicionalnih američkih skladbi koje su Haden i Jones obradili  u mirnom, svečanom i na momente mističnom ugođaju.

Na dvostrukom CD izdanju objavljena je snimka zadnjeg koncerta legendarnog kvarteta pijanista Davea Brubecka, održanog 26. prosinca 1967. u Pittsburghu. Uz Brubecka su svirali alt saksofonist Paul Desmond, kontrabasist Eugene Wright i bubnjar Joe Morello.

Iako sa svojim Organ Triom, u kojem sviraju orguljaš Gerard Gibbs i bubnjar Leonard King mlađi, djeluje od 2001., multiinstrumentalist James Carter je s njim prošle godine snimio tek drugi CD, zanemarimo li album  ”Live at Baker’s Keyboard Lounge” objavljen 2003., na kojem je Trio tek jezgra CD-a. Prvi “pravi” album Tria bio je “Out of Nowhere” iz 2005. Isti godine Trio je “rasturio” na koncertu održanom u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, na Međunarodnim danima jazza.

Jedan od najkreativnijih glazbenika na jazz sceni, Chick Corea je poznat kao instrumentalist koji voli svirati pijanističke duete. Svirao je i snimao u duu sa sebi ravnim jazzistima, primjerice s Herbiem Hancockom, s klasičarima poput Nicolasa Economoua i Friedricha Gulde, ali i s mladim pijanistima kojima je želio pomoći uvidjevši njihovu nadarenost: Gonzalom Rubalcabom i Hiromi Uehara.

Albumima “Facing You” iz 1972., “Solo Concerts Bremen/Lausanne” iz 1973., te posebice “The Köln Concert” iz 1975., pijanist Keith Jarrett je postignuo planetarnu slavu i ustoličio novi pristup jazzističkih solo recitala. Naslanjajući se na djelo slavnog Billa Evansa, ali otišavši još dalje u traganjima za kontemplativnim iskazom, stvorio je poseban glazbeni svijet koji je prihvaćen kao zasebni podžanr pijanističkog jazza, a i danas je jedan od najutjecajnijih za nove naraštaje pijanista.

Poznat kao jedan od najsvestranijih jazz glazbenika, trubač, skladatelj, voditelj big banda i glazbeni pedagog, Wynton Marsalis je često surađivao s glazbenicima koji stvaraju izvan jazz okruženja. Svirao je… Ne! S njim su svirali, među ostalima, Paco De Lucia, Richard Galliano, Willie Nelson, Norah Jones, Jacub Addy. Ovom prigodom udružio se s Ericom Claptonom.

Mladi poljski glazbenici: pijanist Marcin Wasilewski, kontrabasist Slawomir Kurkiewicz i bubnjar Michal Miskiewicz, postali su poznati svirajući u prvoj polovici 2000-ih s Tomaszom Stankom, u iznimno kreativnom razdoblju karijere ovog čuvenog poljskog jazz trubača.

Pat Metheny je poznat kao glazbenik širokih pogleda, gitarist i skladatelj koji je surađivao s najvećim zvijezdama jazza, uspješno vodi svoj Pat Metheny Group, ali i trio koji je djelovao u raznim postavama. No ponekad muzicira i solo. Bez pratnje snimio je albume “New Chautauqua”, “Zero Tolerance for Silence”, “Passagio per il paradiso”, “One Quiet Night” i “Orchestrion”, te ove godine “What’s All About”.