Chick Corea & Nicolas Economou
On Two Pianos
(Deutcshe Grammophon / Universal Music)
Chick Corea je u posljednje vrijeme prezaposlen kao glazbenik i skladatelj. Prošle godine umjetnički se vratio prema klavirskom duetu u suradnji s jednim od najperspektivnijih mladih pijanista Stefanom Bollanijem da bi zajedno snimili i odličan album “Orvieto”. Ove godine zaokupljao ga je rad s velikim klasičnim orkestrom na projektu “The Continents” koji je pripremao za izdavača “Deutsche Grammophon”.
Ista kuća uz pomoć zaklade Nicolasa Economoua počastila nas je još jednim legendarnim piano duetom.
Kako je Corea u svojoj prebogatoj umjetničkoj povijesti izvodio i Economouova djela želio je dodatno produbiti suradnju s zajedničkim muziciranjem. Zbog toga je ciparski virtuoz doputovao u Los Angeles i naravno oduševio Coreu koji je osjetio da mu je idejama i razmišljanjem glazbenik blizak bez obzira na mnoge, glazbene i osobne razlike.
S druge strane Economou je već i prije formalnog glazbenog obrazovanja volio sjediti za klavirom i pomalo improvizirati, a i kao osoba teško je priznavao granice kako one geografske i intelektualne tako i glazbene. Uz to silno se veselio raditi sa Coreom i sve to je zapravo pružilo zgodan amalgam kvalitete, volje, zanosa i izazova čiji konačan razvoj možemo čuti na albumu “On Two Pianos”.
Snimka je to koncerta održanog 1982 godine u Munchenu na ljetnom piano festivalu čiji je organizator bio Nicolas Economou. Duet vrhunskih glazbenika na materijalu od samog početka pokazuje svoju virtuoznost i naglašenu kreativnost unutar komunikacije instrumentima, no snimka otkriva i trenutke emocionalnog pražnjenja i drame, te je na trenutke i nešto manje pitka.
Momenti u kojima glazbenici improviziraju temu unutar strukture u kojoj su ritam i harmonija čvrsta osnovica, mijenjajući uloge i gotovo nepogrešivo prepuštajući primat drugome spada u glazbene trenutke za koje je potrebno znatno više i od najboljeg glazbenog obrazovanja. Zbog toga je “On Two Pianos” možda nešto kompleksniji i na trenutke teže slušljiv od sličnih novijih projekata, no jedan je od onih albuma koji posjeduju ljepotu u organskoj snazi koja slušača drži u neprestanoj tenziji.
Ogromna je šteta što je Nicolas Economou preminuo jer Corea, koji je u karijeri svirao s bezbroj velikih imena, nije mnogo puta bio u poziciji da ravnopravno improvizira i glazbeno razmišlja sa stilski drugačijim pijanistom, toliko bliskih umjetničkih vizija.
