Noname, odnosno Fatimah Nyeema Warner, izbacila je 2016. godine debitantski mixtape “Telefone”, dočekan u hip-hop krugovima sa zasluženom mješavinom divljenja i hajpa.
Underworld & Iggy Pop – Teatime Dub Encounters EP
Jedan od kumova punk rocka, proto-punk pionir i enfant terrible pop muzike, James Newell Osterberg Jr., poznatiji pod svojim stage nameom Iggy Pop, u jednom je londonskom hotelu susreo velški elektronski dvojac: Karla Hydea i Ricka Smitha. Ljubitelji partyja njih poznaju pod imenom Underworld. Slučajan susret rezultira EP-om od četiri trake, iako se njihova muzika na neki način susrela već i prije.
Kurt Vile – Bottle It in
Sedmi solo album Kurta Vilea “Bottle it In” sniman je tri godine, u prolazu, odnosno tijekom Vileova profesionalnog potucanja po američkom kontinentu. Uglavnom, nešto od te kvalitete neusidrenosti prelilo se i na formalne i tematske osobine trinaest pjesama koje čine novi album, a kao zgodan sažetak može poslužiti upravo naslovna pjesma koja prelazi vremensku granicu od osam minuta.
Cowboy Junkies – All That Reckoning
Ambijentalni kolaž country balada, oporog bluesa i folk-stilizacija (pojačan urbanim, podzemnim okusom Velvet Undergrounda) nikada im nije osigurao popularnost kakvu kvalitetom zaslužuju, no Cowboy Junkies zaslužuju izdvojen status u pejzažu suvremene glazbe. Čak i danas, tridesetak godina od hipnotizirajućeg remek-djela…
Svjetska jazz elita u Zagrebu
Festival Jazz.hr/proljeće održava se ovog tjedna, od 15. do 18. svibnja u Zagrebu na dvije lokacije. Osim jakih domaćih imena, na festivalu će se predstaviti vhunska svjetska imena jazza – Vanessa Rubin, Zadeno Trio i Black Art Jazz Collective!
Stephen Malkmus and the Jicks – Sparkle Hard
Bilo tko da se iole ozbiljnije bavio indie muzikom morao se susresti s imenom Pavement i Stephen Malkmus. Pavement, epitom slacker rock muzike, jedan od najboljih, najutjecajnijih i najoponašanijih bendova devedesetih i Stephen Malkmus, vrhovni gromovnik indie panteona devedesetih, indie rock arhetip i svetac zaštitnik svakog klinca koji se ufurao u indie rock, čovjek koji nakon gotovo trideset godina glazbene karijere i dalje pronalazi načina kako da uvede novitete u svoje skladbe, a da pritom i dalje zadrži svoje upečatljive gitarske dionice na koje smo navikli još od doba Pavementa, to jest njihovog prvog albuma, “Slanted and Enchanted”, iz 1992.
Kandžija – Beton
Kandžija se u posljednjih nekoliko godina etablirao kao jedan od najboljih MC-a regionalne scene. Slavonski reper vrstan je freestyler, duhovit stihoklepac koji bez pretjeranih jezičnih vratolomija prenosi jasnu poruku, a dodatkom sjajnog Toxare (lako staviti Berlin, London ili Zagreb na muzičku kartu ali Toxara je označio Donji Miholjac na toj karti) i fenomenalnog pratećeg benda Golih žena zacementirao je svoj status kao jednog od najvećih festivalskih piromana.
Jonathan Bree – Sleepwalking
Novozelanđanin Jonathan Bree nije pretjerano razvikano ime. Zaljubljenici indie-popa/twee popa sjetit će se dvojca The Brunettes koji je neko vrijeme na turneji proveo s bivšim indie gigantima poput The Postal Service, The Shins, Beirut i Broken Social Scene, što im je osiguralo relativnu slavu i veći doseg nego što bi vjerojatno imali.
Iceage – Beyondless
Kad se danski noise punk bend ukazao na sceni svojim (očito) bučnim, kaotičnim i popriličnom briljantnim debitantskim albumom “New Brigade” (2011.) rijetko tko bi predvidio da će se bend razviti u ovakvom pravcu. “New Brigade” bio je ugodno iznenađenje u svijetu rock & rolla zbog svih kvaliteta zbog kojih je mnogima bio neslušljiv. Bio je neispoliran, intenzivan, silovit i uhu često neugodan.
Courtney Barnett – Tell Me How You Really Feel
Neobvezatna brbljavost koja je obilježila tri EP-a i debitantski LP „Sometimes I Sit nad Think, and Sometimes I Just Sit“ na drugom albumu hvaljene australske kantautorice Courtney Barnett „Tell Me How You Really Feel“ ustupila je mjesto nešto ekonomičnijim jezičnim iskazima.
