Glazba

Walker je iznimno kompleksan gitarist, sposoban autor (te solidan pjevač), ponikao na čikaškoj glazbenoj pozornici. Rođen 1989. u Rockfordu, u Illinoisu, od samih početaka privukao je pažnju kritike kao jedan od najuvjerljivijih sljedbenika britanske tradicije konca šezdesetih – one tradicije koja je izgrađena od elemenata folka, psihodelije, moderne akustične glazbe i jazza.

Poželi li netko za deset, dvadeset godina detektirati koji su trendovi dominirali pop glazbom 2018 godine, bit će dovoljno makar površno preslušati Electric Light, drugi album engleskog kantautora Jamesa Baya.

Teško je pronaći karijeru s manje promašaja, kompromisa i komercijalnih ustupaka od one Rya Coodera. Za razliku od većine gitarskih takmaca čiji se slogan otprilike svodio na tri postulata – „brže, jače i glasnije“ – Cooder je ostao neka vrsta gitarističkog antiheroja. Njegov hipersenzibilni stil permanentno je odudarao od uniformiranosti mainstreama – čak i onog gitarističkog.

Od svih prerano preminulih glazbenika 2016., odlazak Glenna Freya djelovao je najšokantnije. U trenutku smrti razmjerno mlad (67), suosnivač Eaglesa nikada nije ostavljao dojam osobito raskalašene, autodestruktivne osobe.

Deset pjesama sa studijskog debija Sophie Allison (Soccer Mommy) “Clean” uvjerljiv su nastavak kantautorske melodrame rane post-adolescencije već postavljene na “kućnim” snimkama koje je ova dvadesetogodišnjakinja iz Nashvillea tijekom protekle dvije godine izbacivala na Bandcampu. (Diskografska kuća Fat Possum Records objavila je prošle godine izbor najboljih pod imenom “Collection”.)

Pianos Become the Teeth, američki bend iz Baltimorea, oduvijek su kultivirali reputaciju mrtvo-ozbiljnog, egzistencijalno iscrpljujućeg benda. Njihove teme od početka su preslika njihovog zvuka – teške, beskompromisne i veće-od-života, savršen spoj žestokog, bučnog screamo/hardcore zvuka i tekstova o smrti voljenih osoba.

Pokušavajući je nekamo smjestiti, kritičari je opisuju na razne načine: kao novu folk poetesu, nasljednicu Tracy Chapman, blues pjevačicu s jazz aspiracijama, pa čak i pankericu u nekom širem smislu. No, bez obzira na to kako je definirali, Sunny War (pravim imenom Sidney Lyndella Ward) posve je unikatna pojava – pogotovo u svjetlu izlaska novog albuma, odmaknutog od striktnog blues pristupa, evidentnog na ranijim ostvarenjima.

Ponekad, kao što bi rekao Thom Yorke, taj spiritualni otac eklektičnog alt-rocka, sve padne na svoje mjesto. The Republic of Wolves, nezavisni indie rock bend iz Long Islanda, oduvijek su bili savršena oluja koja je čekala da se dogodi.

Glen Hansard, jedan od najuspješnijih i najboljih suvremenih irskih kantautora, karijeru je počeo na čelu grupe The Frames, ostvario suradnju s češkom glazbenicom Marketom Irglovom u projektu Swell Season, a vrhunac popularnosti doživio je 2007, Oskarom za najbolju originalnu pjesmu (“Falling Slowly”) iz filma u kojem su oboje nastupili: Once.

U posljednjih deset godina (da, prošlo je već deset godina) srpska je (uglavnom beogradska) underground rock & roll scena procvala; što će reći da više ne možemo govoriti o Novom novom valu kao o underground fenomenu, ne kada bendovi poput Repetitora sviraju ispred više tisuća ljudi, a Artan Lili, Ti, Bitipatibi i Crvi imaju svoju vjernu publiku u svim većim gradovima regije. Ipak, neki su bendovi, neki sjajni bendovi, su i dalje ispod radara. Halftones su svakako jedan od njih.