Nick Loss-Eaton, predvodnik bruklinskog indie-rock/alt-country kvinteta Leland Sundries, izdanak je one tradicije njujorških singer/sogwritera koja se proteže od Loua Reeda i Davida Johansena preko Jeffreya Lewisa i Jesseja Mallina pa sve do tipova poput Andrewa Savagea.
Moskau – Gospel Machine
Kad su Moskau najavili “Gospel Machine“, album obrada američkih gospel i spiritualnih pjesama, internetski su portali pisali o naglom zaokretu benda po pitanju glazbenog izričaja. Iskreno ne vidim zašto je to doživljeno kao zaokret kad se njihov izričaj na glazbenom i pogotovo tekstualnom planu već neko vrijeme bazira na bluzu ili barem interpretaciji bluza.
The Thermals – We Disappear
Pomalo mi je teško osvijestiti činjenicu da je prošlo gotovo sedam godina otkako sam u zagrebačkom KSET-u po prvi puta svjedočio nastupu genijalnih Thermalsa. Bio sam golobradi momak koji je oduševljeno skakao i prolijevao pivo po sebi i drugima dok je bend “prašio“ svoje jednostavne, nevjerojatno zarazne pop punk kompozicije koje je obilježavala fuzzy gitara i blago nazalni vokal Hutcha Harrisa koji je više deklarirao nego li je pjevao.
Waco Brothers – Going Down In History
Na izdanjima čikaške grupe Waco Brothers punk i country sustavno se križaju već punih dvadeset godina. I to ne samo formalno, već i tematski – ozbiljna, inteligentna političnost prvog s odmetničkim i melodramatičnim odnosom prema svijetu i životu drugog, otprilike prema principu, kako je to netko jednom prilikom zgodno napisao, “malo Casha, malo Clasha”.
Lucinda Williams – The Ghosts of Highway 20
Razmislite o ovome, samo na trenutak – Lucinda Williams albume objavljuje već gotovo puna četiri desetljeća. Glavni razlog zbog kojeg ova informacija danas nekome može djelovati neobično treba (vjerojatno) prije svega potražiti u dinamici kojom se razvijala prva polovina njezine kantautorske karijere.
Yuck – Stranger Things
Kada sam u proljeće 2014. odlučio posjetiti Barcelonu, još jednom sam predočio svoju opsesiju unutar koje putovanja redovito prekrojavam prema lokalnoj koncertnoj ponudi. Ako je pak na tom polju izrazito sušno razdoblje, onda se zadovoljim posjetama lokalnim stadionima; tek toliko da zadovoljim i svoju drugu životnu strast.
Ty Segall – Emotional Mugger
Petnaestak albuma (ne računajući EP-e i live izdanja), makar neki od njih bili kolaboracije, u manje od deset godina je pothvat gotovo pa titanskih proporcija, ali kad je Ty Segall u pitanju to nekako ispada kao nešto na što smo navikli pa razmaženo izjavimo kako je 2015. izdao samo jedan LP (drugi album benda Fuzz) i to samo ako izuzmemo reizdanje (s nekoliko novih pjesama) albuma obrada Marca Bolana tj. T.Rexa zvan “Ty Rex”.
Mavis Staples – Livin’ On A High Note
Kako uvijek, pa i u poznim danima karijere zadržati vitalnost i energiju? Jedan od mogućih – i to vrlo uvjerljivih odgovora – daje i novi album zaslužne dame svjetskog gospel-soula, Mavis Staples. “Livin’ On A High Note” školski je primjer ‘susreta na vrhu’ u kojemu sudjeluje vlasnica jednog od najsugestivnijih vokala u žanru i nekoliko renomiranih autorskih imena drugačijeg stilskog predznaka.
Frankie Cosmos – Next Thing
U ranom periodu između 2009. i 2012. godine, trenutno dvadesetdvogodišnja Njujorčanka Greta Kline pisala je i snimala kod kuće, a te je snimke objavljivala na svojoj Bandcamp stranici, obično pod imenom Ingrid Superstar. Nakon toga počinje objavljivati i nastupati pod imenom Frankie Cosmos pa je pod tim imenom 2014. godine objavila i svoj debitantski album naslova ‘Zentropy’.
Richmond Fontaine posljednji put sviraju u Zagrebu
Nakon dvadeset i dvije godine karijere i jedanaest objavljenih albuma portlandski americana band Richmond Fontaine odlučio je okončati svoju prekrasnu glazbenu priču.
