Kao što je već odavno poznato, u popularnoj je glazbi autentičnost konvencija kao i svaka druga. Ali ovim je povodom tu ozloglašenu glazbeno-kritičarsku kategoriju moguće privremeno ponovno učiniti operativnom jedino zbog toga što je u slučaju filadelfijskog pop-punk-rock sastava Beach Slang – dva EP-a, dva albuma, u nešto više od tri godine postojanja – inzistiranje na autentičnosti bitan strukturni faktor u procesu proizvodnje samih pjesama.
Shawn Colvin/Steve Earle – Colvin & Earle
“Steve Earle? Pokušate li pročitati nešto o njegovu životu i potom suhe biografske činjenice koje ste pritom iskopali posložite na stol, vrlo je vjerojatno da će vas osupnuti niz autodestruktivnih, zastrašujućih epizoda kojima je bio popločen put jednog od ključnih country-rock trubadura svoje generacije.
Lydia Loveless – Real
Iako ima svega 26 godina, američka alt-country kantautorica Lydia Loveless (Columbus, Ohio) na sceni već neko vrijeme figurira kao provjereno ime, što baš i nije neobično ako u obzir uzmete da se ovim poslom u različitim aranžmanima predano bavi od svoje 13. godine, još otkada je prvi put zaronila u rokerski milje u lokalnoj koncertnoj dvorani čiji je vlasnik bio njezin otac i odlučila ostati pod vodom.
Amina Claudine Myers nastupa u Zagrebu
U petak, 3.2.2017., u 20 sati, u sklopu ciklusa Jazz.hr, gostuje Amina Claudine Myers koja će nastupiti u koncertnoj dvorani “Blagoje Bersa“ na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
The Wytches – All Your Happy Life
The Wytches su se već sa svojim debitantskim albumom, “Annabel Dream Reader“ (2014.), etablirali kao jedan od zanimljivijih bendova garažne tj. psihodelične surf tj. mračnjačke provenijencije. Mračni surf rifovi, frenetične vokalne linije, angstom natopljeni tekstovi i nevjerojatna količina bijesa označili su ih kao jedne od boljih, mladih engleskih bendova.
Van Morrison – Keep Me Singing
Da nije objavio ništa poslije albuma Common One (uz Astral Weeks njegov glazbeno najambiciozniji projekt), Van Morrison ostao bi upamćen kao izvanserijski pjevač i prvoklasan autor – jedan od najboljih. Bilo je to početkom 1980-ih. Iako su se od tada nadalje briljantni albumi počeli prorjeđivati, svaki od njih sadržavao je barem nekoliko trenutaka koji su podsjećali s kakvim talentom imamo posla.
The Growlers – City Club
Kada prvi put čujete ime nekog benda na neki način odmah čujete i muziku kakvu pretpostavljate da sviraju. The Growlers. To može značiti (minimalno) tri stvari. Prvo, oni koji reže. Drugo, malena santa leda. Treće, posebna vrsta boce za pivo. Prva mogućnost znači da je u pitanju kakav garažni ili punk bend. Drugo nema pretjerano smisla. Treće opet ima smisla ako je u pitanju garažni ili punk bend.
Aaron Neville – Apache
Posljednji album legendarnog Aarona Nevilla ‘Apache’ otvara pjesma ‘Be Your Man’ – preko relativno dinamične ritmičke podloge, zategnute svirke studijskog benda i glasnih saksofonskih naleta, Neville onim jedinstvenim senzualnim tenorom, na račun kojeg je u prvom redu i izgradio antologijsku karijeru, govori njoj kako će joj stajati na raspolaganju i kada vremena budu postala teška.
Wilco – Schmilco
Iako ga je dio kritike (valjda ne znajući što bi s njim) pohvalio poput svih ostalih, prošlogodišnje izdanje Wilca, iznenada objavljeni Star Wars, daleko je najslabija karika u opusu Jeffa Tweedyja – sa ili bez matičnog sastava. U retrospektivi, to…
Angel Olsen – My Woman
Američka kantautorica Angel Olsen počela je kao folkerica – glazbenu abecedu savladala je kao prateći vokal u bendu Willa Oldahama, svojevremeno (kasne 90-e/rane 00-te) izrazito precijenjene alt-folk-country ikone od koje, osim osnova, teško da je imalo puno toga za naučiti. No, Olsen je talentiranija od svog nekadašnjeg mentora i prije ili poslije ona je morala završiti u prvom planu.
